Na svečanosti otvaranja obnovljenog spomenika strijeljanim borcima Prvog splitskog partizanskog odreda u Ruduši kod Sinja razgovarali smo s povjesničarom, profesorom zagrebačkog Filozofskog fakulteta i predsjednikom Židovske vjerske zajednice Bet Israel, dr. Ivom Goldsteinom.
- Koji je razlog Vašeg dolaska na ovaj događaj u Sinju? - Skup u Sinju je vrlo važan jer zarobljavanje splitskih antifašista u Košutama, a potom njihovo strijeljanje, predstavlja jednu od ključnih komponenti hrvatskog antifašizma. Naime, hrvatski antifašizam se razvio iz tri ishodišta.
Tri ustanka
Prvi su u ustanak krenuli komunisti, kada su na poziv Kominterne 22. lipnja 1941. osnovali Sisački partizanski odred. Srbi su, potaknuti ustaškim terorom, digli ustanak u Lici i zapadnoj Bosni 27. srpnja. Od početka kolovoza u Dalmaciji, a nešto kasnije i u Primorju i Gorskom kotaru počinju se organizirati i pružati otpor i demokratski i antifašistički orijentirani hrvatski patrioti. Na tim je područjima narod bio revoltiran nasilnom talijanizacijom i drugim grubim postupcima tuđinske fašističke vlasti.
Tragedija u Košutama kraj Sinja i potom strijeljanje zarobljenih partizana može se nazvati krajem prve faze ustanka u Dalmaciji. Tim događajem je ustanak privremeno bio stišan, ali zbog represije, zbog jasnih motiva ustanika te zbog nepodnošljive situacije u kojoj su talijanski fašizam i egzistencija NDH doveli narod, već u jesen iste godine ustanak dobiva na novom zamahu i svaka nova represija ga ne stišava, nego samo čini jačim.
- U ruci držite knjigu o zločinima u potkamešničkim selima 1944. godine i svjedočenjima preživjelih. I oko tog događaja stvarale su se polemike, odnosno pojavilo se više verzija i tumačenja uzroka pokolja?
- Jasne su osnovne činjenice i okolnosti zločina. SS divizija «Prinz Eugen» sastavljena od pripadnika njemačke narodne skupine s područja tadašnje Jugoslavije koji su govorili hrvatski, odnosno srpski jezik, pobila je više od tisuću civila, uglavnom žena, djece i staraca, jer su se partizanske jedinice povukle. Žrtve su po nacionalnosti bile Hrvati. Paradoksalno je da su u pokolju stradale i obitelji domobrana i ustaša, a istovremeno su zločinci bili saveznici tih istih ustaških vlasti.
- Kako komentirate inicijative braniteljskih udruga o prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma o izglasavanju nepovjerenja predsjedniku Mesiću zbog izjave o potrebi uklanjanja vjerskih simbola iz državnih ustanova?
- Inicijativa je besmislena. Ne samo što su u tom slučaju ustavne i zakonske odredbe jasne nego i zato što je u civiliziranom svijetu uspostavljeni nekakvi standardi kojima se Hrvatska treba prilagoditi. Sloboda vjere apsolutno treba postojati. Ja sam predsjednik jedne vjerske zajednice i bilo bi besmisleno da ne zagovaram ta načela.
Međutim, vjera je privatna stvar svakog pojedinca, ona se može iskazivati javno, ali javni prostori moraju biti oslobođeni vjerskih obilježja. Uostalom, Hrvatska je laička država. Ako ne bi bila laička država, onda se postavlja pitanje koja bi vjera trebala imati svoje znakovlje u javnim prostorima. Mislim da činjenica što je hrvatska većinski rimokatolička zemlja ne daje pravo rimokatoličkoj vjeri da iskazuje svoja obilježja.
A što ćemo s krstom
Po toj istoj logici moglo bi se postaviti pitanje zašto se pravoslavni krst ne bi isticao u javnim prostorima u većinski srpskim općinama ili polumjesec u većinski muslimanskim mjestima. Kad bismo se rukovodili tim načelima, radili bismo krivo.
Činjenica da se to događa u Bosni i Hercegovini, odnosno da onaj narod/vjera koja je u nekom dijelu susjedne zemlje u većini u javnim prostorima ističe simbole svoje vjere, svakako je jedan od razloga zašto se ta zemlja nalazi u dubokoj krizi međunacionalnih i međuvjerskih odnosa.
vito perić/epeha
Križevi štete i samoj Crkvi
Mislite li da je Predsjednik «zakasnio» s incijativom o uklanjaju vjerskih obilježja iz javnih ustanova i je li ona proizišla iz njegova sukoba s vrhom Katoličke crkve pred kraj njegova mandata?
- Mislim da je njegova incijativa na mjestu. Činjenica da se po državnim školama ističu vjerska obilježja nije u redu. To djecu zbunjuje, a u biti, dugoročno, škodi i Crkvi samoj. Dalekovidniji u crkvi, poput don Ivana Grubišića i don Živka Kustića, shvaćaju sve opasnosti koje iz ovakve situacije proizlaze za Crkvu i oni su o tome javno progovorili. Ne mogu spekulirati zašto je Predsjednik dao tu izjavu baš sada. Ali dobro je da je pokrenuo to pitanje i stavio ga na dnevni red i nadam se da će u razumnom vremenu početi njegovo rješavanje. Moramo znati da se pitanja funkcioniranja pravne države i provedba liberalnodemokratskih načela ne mogu dogoditi preko noći.
|