| Dr. don Ante Mateljan iskreno ističe kako su nedjeljne mise slabije posjećene i zbog njihova pretvaranja u ekonomski pothvat, zbog politiziranja propovjednika... |
| piše saša horvat |
 |
Svećenikova riječ treba biti Radosna vijest, a ne mlaćenje
prazne slame koja prazni crkvene klupe |
Nedjeljno euharistijsko slavlje središnji je događaj ispovijedanja kršćanske vjere. Međutim, niz društvenih čimbenika oslabio je značenje nedjeljne mise u životima vjernika i ispraznio crkve.
Zbog toga se uporno, kroz pastoralnu skrb crkvene hijerarhije, pokušava nanovo posvijestiti značenje mise. Unutar tog okvira vrijedno je pažnje kada jedan svećenik istupi, te na iskren i teološki obrazložen način prikaže kako dio odgovornosti snose i sami svećenici.
Upravo je to napravio
dr. sc. don Ante Mateljan, redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Don Ante je prikazao deset načina kako jedan svećenik može upropastiti nedjelju.
Kasa i svetohranište
- Napast, kojoj se nije lako oteti, jest pretvoriti nedjelju u ekonomski pothvat! Nedjelja je prigoda da se skupi novac za ovo ili ono, pa najduža stavka u nedjeljnoj misi postaju graditeljske obavijesti i čitanje imena darovatelja… Neka ti zna i ljevica i desnica i sve uši čuju koliko je iz džepa izišlo…
A kad se uvidi da nema kontrole nad svećenikovim talentom za skupljanje, nedjelja će se za čas urušiti! Dakako, bez sredstava se ne može, samo je pitanje što ima prednost: kasa ili svetohranište, upozoravan don Ante, te nastavlja na temu posebno aktualno u ovo izborno vrijeme.
- Rado prihvaćena napast je pretvaranje nedjelje u teren vlastita političkog (pr)osuđivanja! Reče netko: Pa to mi je jedina prilika da ja kažem što mislim, i to o stvarima koje se tiču sviju. A to se može vršiti na stotinu načina.
Primjer: Slušam Radio Split na Pepelnicu ujutro. Voditelj zove svećenika da rekne nešto o značenju korizme. On započinje (parafraziram): Korizma je vrijeme kad nije važno postiti, nego treba razotkrivati laž, pa nastavlja: A stvar je u tome da premijer i njegova vlada ne žele priznati da smo u ekonomskoj krizi jer se boje da će izgubiti izbore! I tako se lijepa prigoda za kršćanski navještaj pretvori u “moj obračun s njima”, kazao je don Ante.
A što se tiče samog vremenskog trajanja nedjeljne euharistije, za koju često možemo čuti kako je svedena na 45-minutni obred, don Ante je sasvim jasan:
- Svi smo, začudo, postali robovi vremena. U to ropstvo uključujemo i brižno mjerenje trajanja nedjeljnog bogoslužja, nastojeći svako euharistijsko slavlje strpati u maksimalno sat vremena.
Zaboravljamo da ima posebnih, značajnih, jakih dana kad bogoslužje itekako treba obogatiti, oplemeniti, bez straha da će i duže potrajati. Jasno je da takav pristup zahtijeva pripravu, suradnju i trud. A što se vremena tiče, svaki tjedan traje 168 sati – pa je taj nedjeljni sat manje od 0,6 posto tjednog vremena. Zar nam Bog ne vrijedi ni toliko?
Hereze s oltara
Don Ante Mateljan je ujedno predložio i deset načina kako spasiti nedjelju.
- Prvi i temeljni način obnove nedjelje je iskreni trud oko izgradnje zajednice u duhu Kristova zakona ljubavi, kroz trud oko pretvaranja nedjeljnog zajedništva u pravi sakramentalni synaxis; u ono zajedništvo, koinonia, koje svoje ogledalo nalazi na oltaru. Svećenik je pozvan da bude promicatelj izgradnje, a ne da samo prstom upire u ono što ne valja, tvrdi prof. Mateljan, te nastavlja:
- Temeljni pristup konkretizira se kroz praktično uobličenje bogoslužja, koje nije apsolutni privilegij svećenika, nego je zajedničko slavlje, svećenika kao predvodnika uz sudjelovanje vjernika.
Česti su prigovori vjernika kako ih je svećenik “udavio” s propovijedi, te niti to don Ante nije preskočio spomenuti:
- Svećenikova riječ treba biti navještaj sadržaja vjere, euangelion – Radosna vijest, a ne mlaćenje prazne slame. Ponekad nemam dovoljno snage ni zdravlja da se pripremim. Bolje je tada pročitati neku sastavljenu propovijed nego govoriti vlastite gluposti.
Mi svećenici malo (i slabo!) slušamo druge kako propovijedaju, osim ako su to biskupi ili pozvani za posebne prigode. Da jedni druge više čujemo, možda bismo se zaprepastili zbog tolikog broja ludosti, pa i čistih hereza, koje mogu biti plod teološkog neznanja, ali su najčešće rezultat nebrige i duhovnog nerada.
Prodaja magle
Koliko ljudi očekuje Riječ Božju i susret s Bogom – preko svećenika! A što ako naiđu na nekoga tko im “prodaje maglu”? Koliko vjera ljudi ovisi o nama svećenicima? Koliko njihovo spasenje ovisi o našoj skrbi? Možda je dovoljno samo promisliti, primjerice, na našu pastoralnu brigu za bolesnike? Pred Bogom smo odgovorni za spasenje ljudi, kazao je don Ante u izlaganju.
|
Prilika za animatore
Jasno je da svećenik ne može nedjelju obnoviti sam. To je pothvat za koji su mu potrebni suradnici. Nedjelja je dan kad će suradnici, posebno animatori, doći do izražaja! Nedjelja je prikladan dan za potaknuti na sve ono što bi se trebalo događati u tjednom životu župne zajednice. To je dan kad se bude molitvene, pastoralne i karitativne inicijative koje bi se mogle (trebale) provesti u župi, dakako uz aktivno zalaganje što više članova zajednice, potaknuo je don Ante.
|
Cijelo izlaganje u 'Vjesniku' nadbiskupije
Cijelo izlaganje koje je održao don Ante Mateljan u Vepricu možete pročitati u najnovijem broju 'Vjesnika' Splitsko-makarske nadbiskupije - ovdje.
|
Loši primjeri
pretvoriti nedjelju u zanimljiv događaj, a bogoslužni prostor u zgodno sastajalište;
pretvoriti nedjelju u ekonomski pothvat;
pretvoriti nedjelju u teren vlastita političkog pr/osuđivanja;
pretvoriti nedjelju u duhovni show;
bogoslužje preobraziti u nazovi napredno slobodnjaštvo kroz suprotstavljanje Crkvi;
ukloniti sve što može biti neugodno, a s ambona promovirati ono što ljudima godi;
ukinuti molitve;
nedjelje pretvoriti u svećenički poslovni dan;
pokušaj da se svako euharistijsko slavlje strpa u maksimalno sat vremena;
zatvoriti oči pred zahtjevima evangelizacije.
|
Kako spasiti
iskreni trud oko izgradnje zajednice u duhu Kristova zakona ljubavi;
zajedničko slavlje svećenika uz sudjelovanje vjernika;
trud oko lijepog navještaja Riječi;
ako svećenik u središte svog života i pastoralnog djelovanja stavi živu Kristovu prisutnost;
iskrena i promišljena šutnja u bogoslužju;
svećenikova riječ treba biti navještaj sadržaja vjere;
omogućiti vjernicima sudjelovanje i u pobožnostima;
obnoviti kršćansko nedjeljno zajedništvo;
suradnici, posebno animatori, trebaju doći do izražaja;
uočiti duhovne potrebe i nastojati odgovoriti.
|