| Ministar je pred istražnim sucem kazao kako je posredstvom Uprave tvrtke dobio odgovor pravne službe kako je ugovor s njemačkim ‘Wesselsom’ bio uredan iako je tvrtka oštećena za šest milijuna dolara |
| piše marijo kavain |
Uprava “Brodosplita” mi je na upit odgovorila kako u vezi pobočnih pisama ništa nije sporno, te da im je taj odgovor dala pravna služba brodogradilišta - sažetak je iskaza Branka Vukelića, bivšeg ministra gospodarstva i predsjednika Nadzornog odbora (NO) tvrtke, koji je u sklopu istrage “afere Brodosplit” u srijedu dao iskaz istražnom sucu u Splitu.
Problem je na sjednici NO-a 21. srpnja 2005. godine izbio oko tzv. pobočnih pisama u kojima je uglavljena isplata oko 1,5 milijuna dolara po brodu naručitelju posla, njemačkoj kompaniji “Wessels”, odnosno njezinim tvrtkama kćerima registriranim na Cipru.
Po tim pobočnim pismima, škver naručitelju isplaćuje spomenuti iznos za brodsku opremu koju u pravilu financira naručitelj, a ne graditelj, dok je dio te isplate predviđen za plaćanje konzultanta.
Gluh na upozorenja
Premda su član škverske Uprave Predrag Čudina i predstavnik radnika u NO-u Zvonko Šegvić otvoreno upozoravali na sumnjiva pisma, pri čemu je Čudina tražio njihovo isključenje, Vukelić ih je blagoslovio, te kasnije, i nakon izbijanja afere, branio cijeli posao kao vrlo dobar.
Kako je pojasnio istražnom sucu, za opravdanje sumnjive isplate gotovo šest milijuna dolara, njemu je bila dovoljna riječ direktora i pravne službe. Prema pojašnjenju, Uprava je ugovorila cijenu broda na 50 milijuna USD, no naručitelj je tražio da povećaju cijenu na 51,5 milijuna, od čega bi im se 1,5 milijuna vratio nakon što banka kreditor plati “Brodosplitu”.
Zašto to traže, nikoga nije posebno brinulo, pa ni tadašnjeg ministra gospodarstva. Tek kasnije, javlja se priča oko tzv. training ship koncepta, prilagodbe brodova i za obuku, što se, kao poslovna tajna, trebalo prikriti pobočnim pismima. Premda bi cijela priča, bez da se zna daljnja sudbina milijunskih iznosa, mirisala barem na prevaru banke kreditora posla, jer je naručitelj očito odlučio dio novca iskoristiti nenamjenski, Vukelić nije zatražio dodatna pojašnjenja.
Njegova benevolentnost čudna je već i stoga što su isti ugovori već bili vraćeni Upravi škvera iz HBOR-a, baš zbog istih sumnjivih odredbi. Novac je na koncu, preko Cipra, završio na računu brokera Drage Mačeka u Grazu, koji se u cijeloj priči u ime “Wesselsa” pojavio na kraju, i koji je zatim znatan dio novca predigao, nakon čega mu se u najvećoj mjeri gubi trag. Manji dio novca blokirale su austrijske vlasti zbog sumnje u pranje novca, nakon čega je afera i počela.
Brza zarada
Svojim nezanimanjem Vukelić je tako zapravo blagoslovio višestruku štetu “Brodosplitu”, ali i Vladi čiji je još uvijek član. Da je šteta zaista višestruka, vidi se po nekoliko činjenica. Prije svega, “Wessels” je izgrađeni brod i brodove koje škver tek treba izgraditi, već preprodao i zaradio nekih 6,5 milijuna dolara po brodu.
Razlog brzoj zaradi je zasigurno rast cijena brodova na nepredvidljivom tržištu, no to ne mora biti i jedini razlog. S obzirom da je u međuvremenu s mjesta ministra gospodarstva prešao na čelno mjesto obrane, jedini logični zaključak u cijeloj priči jest da je u aktualnoj Vladi na cijeni - neznanje.
Legalna isplata
Na splitskom sudu u nastavku istrage u “aferi Brodosplit“, u četvrtak su saslušani Zoran Sikirica i Dijana Čosić koji su u vrijeme uplate novca iz splitskog škvera na račune ciparske tvrtke bili odgovorne osobe u Hypo banci, preko koje je provedena transakcija.
Prema njihovim iskazima, bilo im je bitno da je nalog ispravno ispunjen te ima li novca na računu za provesti transakciju te nisu imali više što kontrolirati. U nastavku istrage ostaje pozvati još tri svjedoka iz inozemstva.K.M.B.
|
Dodatna oprema
Ako je suditi po pismu koje je, u jeku afere, ministru Vukeliću uputio Iljo Martinović, tadašnji član Nadzornog odbora, a objavio Feral Tribune, prava štetnost posla ogleda se prije svega, laički rečeno, u gomili “dodatne opreme” koja je prodana pod cijenu “osnovnog modela”. Naručitelj je za prosječnu cijenu broda tada na svjetskom tržištu dobio brojne preinake i posebnu opremu koja bi, procjenjuje Martinović, koštala 16 milijuna dolara po brodu.
|