 |
| Spomenik u Košutama / CROPIX |
Maleno selo Košute nadomak malenoga grada Trilja, poznato partizansko uporište i mjesto strijeljanja dvadeset i četiri člana Prvog splitskog partizanskog odreda koji su digli ustanak protiv Hitlera, Talijana, ustaša i četnika, na jedinstven način odužilo se svojim oslobodiocima – partizanima, ali i braniteljima iz Domovinskog rata.
“Na inicijativu mještana Košuta”, te novcem iz gradske blagajne, pod golemi petmetarski križ uklesali su njihova imena i prezimena, uz popis od još 40 nevinih civilnih žrtava koje su nacisti strijeljali kao odmazdu za pomaganje partizanima.
Vijest je dovoljno nevjerojatna da je jednostavno zaključiti da nije i potpuna: mještani Košuta, naime, uz objašnjenje da su “željeli odati počast svim mrtvima”, pod križ su natiskali još imena - tako da se našlo mjesta i za poginule pripadnike ustaških i domobranskih formacija. Valjda se, premda nije objašnjeno, u partizanskim Košutama našlo i takvih.
- Križ kao simbol ujedinjuje, a nikoga ne razjedinjuje - objašnjenje je dekana Cetinskog dekanata don Stipe Ljubasa, koji se nada da njegov blagoslov spomenika “pomirbi Hrvata” nikoga neće uznemiriti.
Neke, čini se, ipak jest, pa je nekoliko sugovornika Slobodne Dalmacije ustvrdilo da ih potez opasno podsjeća na Tuđmanovu ideju o “miješanju kostiju”, preuzetu od španjolskog diktatora Franca.
Božji zakon
- Mislim da na tom spomeniku nije mjesto zločincima. Danas je vrlo teško ustanoviti pojedinačnu krivnju, stoga mislim da ondje ne bi smjeli biti pripadnici elitnih ustaških jedinica (Pavelićeva tjelesnog zdruga, Ustaške obrane i Crne legije) koje su bile počinitelji niza masovnih zločina. Te jedinice zasigurno se nisu borile za domovinu, nego direktno protiv njezinih temeljnih interesa - stav je povjesničara Ive Goldsteina.
Pripadnicima ovih postrojbi, kaže, bez obzira na okolnosti stradanja, ne može izraziti počast i nikome to ne bi preporučio.
Ugledni novinar Inoslav Bešker spomenik u Košutama komentira kao “svojatanje onih koji se ne mogu braniti”.
- Ne treba pretjerivati u odmazdi i poniženju poraženih, ali ne treba ni sve izravnati, to nije uspjelo ni u Španjolskoj - kaže Bešker.
- Naknadno izjednačavanje ne pridonosi pomirbi. Mislim da treba razjasniti sve činjenice i razloge zašto su se zločini događali, kako se zlo ne bi ponovilo, a ne brisati povijest i ponašati se po onoj: “Mir, mir, nitko nije kriv.”
Sociologu Anđelku Milardoviću, koji tvrdi da podržava odavanje počasti svim mrtvima, Bešker postavlja retoričko pitanje:
- Bi li dozvolio da se njihova imena uklešu u spomenik s nekakvim polumjesecom ili petokrakom?
Branko Borković Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, smatra da je “po Božjem zakonu pustiti mrtve na miru”.
- Ako na spomeniku nisu navedene postrojbe, nego samo imena, onda je to u redu - smatra Borković.
Na pitanje je li ispod križa mjesto i žrtvama i zločincima, odgovara:
- Svi su poginuli od nekakvog metka, ili su bili zadojeni nekakvom ideologijom. I mi u Vukovaru složili smo se s pokapanjem srpskih vojnika na civilnom groblju. Na koncu, i ratni zločinci zaslužuju mir.
damir petranović
Kultura sjećanja na mrtve
Sociolog Anđelko Milardović potez podržava jer u njemu prepoznaje “kulturu sjećanja na mrtve”, što nije neuobičajeno ni u europskim državama poput Italije.
- Dakle, ako se radi samo o tome, ako motivi nisu ideološki, onda ne vidim problem. Svatko može podići spomenik ako on ne vrijeđa druge i ako ne izaziva nekakve reakcije ili nasilje. Svi mrtvi zaslužuju uspomenu - kaže Milardović.
Ipak, na pitanje bi li po istoj analogiji podržao spomenik “svim mrtvima u Domovinskom ratu”, dakle i agresorima i braniteljima, nije toliko odlučan. - To ne bi bilo u redu - kazao je Milardović.
|