Dakako, ova računica uglavnom je daleko od realnosti jer je riječ o zdravstvenoj ‘sarmi’ po kojoj svi ‘jedemo i meso i rižu i kupus’, a stvarnost je ipak bitno drukčija. Sve ovisi o tome jesmo li česti ili pak rijetki posjetitelji liječničkih ordinacija pa tek u rijetkim slučajevima posegnemo za nekim lijekom. No, nepobitna je činjenica da se zdravlje nacije mora pokriti s realno postojeće 22 milijarde kuna koje za svih 4,3 milijuna građana osigurava samo 1,4 milijuna onih koji rade i plaćaju doprinose te državni proračun iz poreza (plaćaju opet građani).
I ovih dana Udruga hrvatskih pacijenata (UHP) u svjetlu približavanja izbora upozorava ‘sve političke opcije što bi i trebao biti prioritet vlade u novom mandatu. Naravno, ne pristaju, kaže predsjednik UHP-a, Marijo Drlje, da se smanje postojeća prava u javnom zdravstvenom sustavu. “Dodaje kako bi se tajkunizacija i amerikanizacija javnog zdravstva dovela do toga da tri milijuna građana ostane bez prava na zdravlje jer - nemaju novca. “Neka javno zdravstvo služi svim građanima, a privatno neka se razvija privatnim novcem”, ustrajan je Drlje.
S njim bi se suglasila peteročlana zagrebačka obitelj u kojoj uz majku Đurđicu i tatu Luku živi i 10-godišnji Ivan te 12- godišnja Nika, a i djed Josip sa svojom mirovinom dijeli zajednički stan i uz ono što im ‘daje’ HZZO svakog mjeseca moraju dodatno posegnuti i u vlastiti džep ne bi li pokrili sve svoje zdravstvene potrebe. Kažu, zapravo su srećkovići jer i Đurđica i Luka rade.
Plaće nisu velike - tek nešto veće od zagrebačkog prosjeka, a i djed Josip svojom mirovinom pridonosi zajedničkom budžetu. Kad se sve zbroji i podijeli, svaki član ove obitelji mjesečno ‘ima’ oko 3000 kuna. Reklo bi se nije loše pa čak i pod uvjetom da dio povremeno moraju potrošiti za vlastito zdravlje. No, kod njih to povremeno ‘ne igra’ jer nažalost sve troje odraslih članova ima neku kroničnu bolest. Naravno, rekorder je djed jer uz povišeni krvni tlak ima i visoke masnoće u krvi, a od prije godinu dana i dijabetes tipa 2.
I Đurđica ima problema sa zdravljem točnije kronična astma razlog je njezine stalne terapije. Najrjeđe liječnika i liječenje, očekivano, trebaju Ivan i Nika sa svojim povremenim virozama koje mama Đurđica liječi čajem, limunom, pokojim lupocetom...
Ova zagrebačka obitelj zapravo je dobar primjer potrošnje u hrvatskom zdravstvu kad stignu kronične bolesti koje otimaju najveći dio kolača javnog zdravstva, ali i potiču potrošnju iz vlastitog džepa za sve ono što nije pokriveno osnovnim zdravstvenim osiguranjem.
“S obzirom na činjenicu da baš i nismo primjer dobrog zdravlja, odlučili smo plaćati policu dopunskog osiguranja što nas na godišnjoj razini košta 2520 kuna pa onda ne moramo plaćati participacije za preglede, lijekove ili posjet liječniku kao niti za obavezne preglede kod specijalista”, objašnjava Đurđica i dodaje kako se isplati jer bi mjesečno i ona i muž i djed skupili prosječno više od 500 kuna dodatnog plaćanja. Naglašava kako ona svaki mjesec zbog astme koristi barem jedno pakiranje ‘pumpica’ što joj zahvaljujući dopunskom pokriva HZZO. “Kapi za nos koje relativno često koristim kao i neki bezreceptni lijekovi za koje vjerujem da će mi ojačati imunitet koštaju me oko stotinjak kuna što je dodatni trošak od oko 1000 kuna godišnje”, kaže Đurđica.
Suprug Luka za svoj visoki krvni tlak koristi tablete čiji trošak pokriva HZZO, a djedove tablete za istu bolest kao i one za visoke masnoće u krvi, ‘penkalu’ za inzulin kao i lijekove za smanjenje kiseline u krvi također ne treba doplaćivati.
“Nudila mi je doktorica neke lijekove s B liste, ali kako je za njih unatoč polici dopunskog trebalo doplaćivati, odustao sam od tih lijekova”, kaže djed Josip.
Kad se ovako na hrpu stave toškovi liječenja tijekom jedne godine u obitelji u kojoj’ stanuju’ najčešće kronične bolesti, onda se dobije jasnija slika kamo idu ‘naše’ kune koje svaki mjesec uplaćujemo, a ne trošimo za vlastito zdravlje. Izračun govori da bi u slučaju da kod niti jednog od tri kronična bolesnika u ovoj obitelji nije došlo do komplikacija, dodatnog bolničkog liječenja i novih dodatnih lijekova HZZO na njih godišnje troši najmanje 15.000 kuna. U to su uračunati samo standardni lijekovi za tlak, dijabetes, kolesterol, astmu i kontrolni pregledi specijalista kao i posjeti obiteljskom liječniku.
No, sve ono što izađe iz okvira ‘najčešće i najjeftinije’ doseže takve troškove da ih većina kad bi se našla u takvoj situaciji ne bi mogao platiti.
Primjerice, transplantacija jetre košta 280.000 kuna, a imunosupresivi koji se moraju uzimati doživotno kako ne bi došlo do odbacivanja organa višestruko premašuju taj početni iznos... Liječenje nekih zloćudnih i metaboličkih bolesti traži izuzetno skupu terapiju koja na godišnjoj razini prelazi desetke tisuća eura. Svako povećanje prava koje nerijetko traže građani Hrvatske, a osobito brojne udruge pacijenata poput stavljanja na listu vrlo skupih novih lijekova, traži i povećanje godišnjeg zdravstvenog proračuna ili pak uštedu na nekoj stavci da bi se ‘dalo’ na nekoj drugoj jer primjerice u ovoj godini nema više od 22 milijarde kuna.
Ravnateljica HZZO-a Tatjana Prenđa Trupec, objašnjava kako je HZZO od ove godine krenuo s drukčijim načinom ugovaranja s bolnicma ne bi li se ‘za manje dobilo više’ i to tako da se postupno smanjuje fiksni dohodak ustanova, a povećava varijabilni ili točnije plaćanje računa nakon učinjenog posla.
“Na taj način možemo bolje kontrolirati količinu učinjenog posla i vidjeti gdje je bilo ‘podbačaja’. Nakon izlaza HZZO-a iz riznice, priljev sredstava ne samo od doprinosa već i iz državnog proračuna, redovito stiže, a to znači da će bolnice koje odrade više posla dobiti i više kuna. Računamo da će u ovoj godini ukupno bolnice dobiti oko 1,2 milijarde kuna više negoli u prošloj godini. To znači da će se povećati i broj usluga u dijelu bolnica”, kaže Prenđa Trupec.
S njim bi se suglasila peteročlana zagrebačka obitelj u kojoj uz majku Đurđicu i tatu Luku živi i 10-godišnji Ivan te 12- godišnja Nika, a i djed Josip sa svojom mirovinom dijeli zajednički stan i uz ono što im ‘daje’ HZZO svakog mjeseca moraju dodatno posegnuti i u vlastiti džep ne bi li pokrili sve svoje zdravstvene potrebe. Kažu, zapravo su srećkovići jer i Đurđica i Luka rade.
Plaće nisu velike - tek nešto veće od zagrebačkog prosjeka, a i djed Josip svojom mirovinom pridonosi zajedničkom budžetu. Kad se sve zbroji i podijeli, svaki član ove obitelji mjesečno ‘ima’ oko 3000 kuna. Reklo bi se nije loše pa čak i pod uvjetom da dio povremeno moraju potrošiti za vlastito zdravlje. No, kod njih to povremeno ‘ne igra’ jer nažalost sve troje odraslih članova ima neku kroničnu bolest. Naravno, rekorder je djed jer uz povišeni krvni tlak ima i visoke masnoće u krvi, a od prije godinu dana i dijabetes tipa 2.
I Đurđica ima problema sa zdravljem točnije kronična astma razlog je njezine stalne terapije. Najrjeđe liječnika i liječenje, očekivano, trebaju Ivan i Nika sa svojim povremenim virozama koje mama Đurđica liječi čajem, limunom, pokojim lupocetom...
Ova zagrebačka obitelj zapravo je dobar primjer potrošnje u hrvatskom zdravstvu kad stignu kronične bolesti koje otimaju najveći dio kolača javnog zdravstva, ali i potiču potrošnju iz vlastitog džepa za sve ono što nije pokriveno osnovnim zdravstvenim osiguranjem.
“S obzirom na činjenicu da baš i nismo primjer dobrog zdravlja, odlučili smo plaćati policu dopunskog osiguranja što nas na godišnjoj razini košta 2520 kuna pa onda ne moramo plaćati participacije za preglede, lijekove ili posjet liječniku kao niti za obavezne preglede kod specijalista”, objašnjava Đurđica i dodaje kako se isplati jer bi mjesečno i ona i muž i djed skupili prosječno više od 500 kuna dodatnog plaćanja. Naglašava kako ona svaki mjesec zbog astme koristi barem jedno pakiranje ‘pumpica’ što joj zahvaljujući dopunskom pokriva HZZO. “Kapi za nos koje relativno često koristim kao i neki bezreceptni lijekovi za koje vjerujem da će mi ojačati imunitet koštaju me oko stotinjak kuna što je dodatni trošak od oko 1000 kuna godišnje”, kaže Đurđica.
Suprug Luka za svoj visoki krvni tlak koristi tablete čiji trošak pokriva HZZO, a djedove tablete za istu bolest kao i one za visoke masnoće u krvi, ‘penkalu’ za inzulin kao i lijekove za smanjenje kiseline u krvi također ne treba doplaćivati.
“Nudila mi je doktorica neke lijekove s B liste, ali kako je za njih unatoč polici dopunskog trebalo doplaćivati, odustao sam od tih lijekova”, kaže djed Josip.
Kad se ovako na hrpu stave toškovi liječenja tijekom jedne godine u obitelji u kojoj’ stanuju’ najčešće kronične bolesti, onda se dobije jasnija slika kamo idu ‘naše’ kune koje svaki mjesec uplaćujemo, a ne trošimo za vlastito zdravlje. Izračun govori da bi u slučaju da kod niti jednog od tri kronična bolesnika u ovoj obitelji nije došlo do komplikacija, dodatnog bolničkog liječenja i novih dodatnih lijekova HZZO na njih godišnje troši najmanje 15.000 kuna. U to su uračunati samo standardni lijekovi za tlak, dijabetes, kolesterol, astmu i kontrolni pregledi specijalista kao i posjeti obiteljskom liječniku.
No, sve ono što izađe iz okvira ‘najčešće i najjeftinije’ doseže takve troškove da ih većina kad bi se našla u takvoj situaciji ne bi mogao platiti.
Primjerice, transplantacija jetre košta 280.000 kuna, a imunosupresivi koji se moraju uzimati doživotno kako ne bi došlo do odbacivanja organa višestruko premašuju taj početni iznos... Liječenje nekih zloćudnih i metaboličkih bolesti traži izuzetno skupu terapiju koja na godišnjoj razini prelazi desetke tisuća eura. Svako povećanje prava koje nerijetko traže građani Hrvatske, a osobito brojne udruge pacijenata poput stavljanja na listu vrlo skupih novih lijekova, traži i povećanje godišnjeg zdravstvenog proračuna ili pak uštedu na nekoj stavci da bi se ‘dalo’ na nekoj drugoj jer primjerice u ovoj godini nema više od 22 milijarde kuna.
Ravnateljica HZZO-a Tatjana Prenđa Trupec, objašnjava kako je HZZO od ove godine krenuo s drukčijim načinom ugovaranja s bolnicma ne bi li se ‘za manje dobilo više’ i to tako da se postupno smanjuje fiksni dohodak ustanova, a povećava varijabilni ili točnije plaćanje računa nakon učinjenog posla.
“Na taj način možemo bolje kontrolirati količinu učinjenog posla i vidjeti gdje je bilo ‘podbačaja’. Nakon izlaza HZZO-a iz riznice, priljev sredstava ne samo od doprinosa već i iz državnog proračuna, redovito stiže, a to znači da će bolnice koje odrade više posla dobiti i više kuna. Računamo da će u ovoj godini ukupno bolnice dobiti oko 1,2 milijarde kuna više negoli u prošloj godini. To znači da će se povećati i broj usluga u dijelu bolnica”, kaže Prenđa Trupec.
GORANKA JUREŠKO / JL
|
Prihodi HZZO-a za 2015.Planirani prihodi za 2015. - 21.964.000.000Planirani rashodi za 2015. - 21.964.000.000 Iz doprinosa 17.980.000.000 Prihodi iz državnog proračuna (trošarine na cigarete, neosigurane osobe, dopunsko za neosigurane osobe) - 2.400.000.000 Prihodi dopunskog osiguranja koje plaćaju sami osiguranici - 1.583.000.000 Projekcija prihoda HZZO-a za 2016. -22.053.000.000 |