Pitanje je već uobičajeno: ima li tržišta za ukradeneumjetnine poput “Marije Magdalene”? Naravno da ima. Crno tržišteumjetnina – pa bila riječ o ukradenim komadima ili falsifikatima – staroje koliko i ono legalno.
Doduše, nakon “zlatnog doba” devedesetih – kadse usred rata “na pola puta” u Mađarskoj prodavalo opljačkane umjetnineiz Hrvatske te razmjenjivalo “nepoćudne” nacionalne umjetnike – teuhićenja velikih “kolekcionara” poput Sanadera i Vidoševića, nije samopao promet u galerijama, nego i onaj na “crnom tržištu”.
No da je“vlasnik” slike ukradene 2005. iz crkvice svete Mande na Marjanu doistahtio plasirati “vruću robu” na tržištu, nesumnjivo bi mu to i uspjelo.
Trebao je samo naći rutiniranog dilera koji bi slikunepoznatog ml...
Doduše, nakon “zlatnog doba” devedesetih – kadse usred rata “na pola puta” u Mađarskoj prodavalo opljačkane umjetnineiz Hrvatske te razmjenjivalo “nepoćudne” nacionalne umjetnike – teuhićenja velikih “kolekcionara” poput Sanadera i Vidoševića, nije samopao promet u galerijama, nego i onaj na “crnom tržištu”.
No da je“vlasnik” slike ukradene 2005. iz crkvice svete Mande na Marjanu doistahtio plasirati “vruću robu” na tržištu, nesumnjivo bi mu to i uspjelo.
Trebao je samo naći rutiniranog dilera koji bi slikunepoznatog ml...