Gradonačelnik Vrlike Ivan Ćorić: Mate Gugić bi sadio palme, a ja ću dignit sedam elektrana...

Uslikajte mi ured, svi me pitaju je li ono tvoj ured u seriji. Evo, vidite da nije. Nije nam palo na pamet mijenjat namještaj, a ja vozim auto star trinaest godina... Onda me svi stalno pitaju je li tako izgleda tvoj ured. Ma nije! A šta ćeš... Moraš se malo nasmijat...

Gradonačelnik Vrlike Ivan Ćorić, koji je ove godine obilježio desetu godišnjicu na toj dužnosti (prethodnih šest godina bio je na funkciji zamjenika), ponedjeljkom nakon Dnevnika gleda HTV-ov “Glas naroda”, uostalom, kao i većina Vrličana koje je zaintrigiralo korištenje kadrova s njima prepoznatljivim vrličkim motivima u toj seriji.

Nije mu žao što je Općina ljetos velikodušno izišla u susret ekipi humoristične serije autora Ognjena Sviličića, kad su ovi snimali eksterijere, pa tako i zgradu Općine, ne sluteći da je riječ o scenariju koji se brutalno ruga s pohlepnošću i novokomponiranim demokratskim manirima imaginarne lokalne vlasti u imaginarnoj općini Busotine. Asocijacije su neizbježne i reklo bi se, neugodne, pogotovo ako se čovjek ne zna našaliti na svoj račun...

– Vi mislite da je nama neugodno što se oni izruguju? Ma ne, ne bih rekao da serija asocira baš na Vrliku, jedino što su oni na kraju uzeli baš kadrove Vrlike, iako su, koliko znam, razgledavali i Zagvozd i još neka mjesta po Dalmatinskoj zagori. Vrlika je uvijek bila poligon za snimanje filmova, od Winnetoua Karla Maya, “Lisica”,”Ludih dana” pa sve do “Hrvatskih kraljeva”, “Konjanika”...

– Kad ste vidjeli o čemu se radi, jeste li pomislili, sad će me svi zezat... Jesu li autori serije uopće pogodili lokalni mentalitet? – pitamo gradonačelnika Ćorića.

– Nisu. Nismo mi toliko glupi kao što nas žele prikazati u toj seriji. Nema ovdje takvih.

– Dobro, komedije “žive” od karikiranja i pretjerivanja – primijetit ćemo.

– Da, ali ima i zdravi inteligentni humor, a ne ovo... – uozbiljio se gradonačelnik Ćorić, koji ne krije da spada u one koji nisu previše oduševljeni zgodama njegova “kolege” Mate Gugića (glumi ga Draško Zidar), za kojeg scenarij kaže da je načelnik s osnovnom školom i dva, tri razreda srednje, koji od prve epizode pokušava napraviti nešto po čemu će ga ljudi pamtiti, od sadnje palmi i izgradnje stadiona, preko izgradnje toplica, spomenika... Oduševljen je Njemačkom.

Ima u seriji i lik od kojeg prvog čovjeka Vrlike dijeli tek jedno slovo, Ćurić, općinski službenik (njega glumi Damir Poljičak), glas razuma i poštovanja zakona, no gradonačelnik Ćorić, shvatili ste, nije ni najmanje impresioniran tim tipom humora na račun političara.

Oni koji jesu, neće u novine imenom i prezimenom.

– Znate kako je, malo misto, svak svakog zna, ne bi bilo zgodno sad javno komentirat na šta te nešto iz te serije asociralo. Al’ da se komentira i da nakon svake epizode neko ima nešto za dobacit, to je istina, kažu nam s dvosmislenim smiješkom u jednom od četiri kafića nanizana u samom središtu Vrlike. Upoznali smo i vlasnika mercedesa koji se pojavljuje u seriji, parkiran ispred Općine, ali on ne želi ni riječi za novine. Em je policajac, em je, kaže nam, bio gradski vijećnik dok su se i zaposlenici MUP-a mogli baviti politikom.

– Nemojte mene ništa pitat, mercedes slobodno uslikajte – sve je što smo uspjeli izvući od njega.

‘Nemojte mene’

Izuzmemo li one koji na spomen serije kažu “nemojte mene”, Vrličani se ovih dana dijele na one koji se zgražaju nad izrugivanjem njihova mjesta na javnoj televiziji, među kojima ima i onih koji se, gledajući zaplete u Busotini, pitaju “tko to šalje ovakve informacije iz mista u Zagreb”, a tu su i oni koji s više ili manje zadovoljstva i likovanja prepoznaju analogije s postupcima lokalne vlasti.

Ovi prvi su uglavnom HDZ-ovci, a među ovima drugima ćete lako prepoznati članove i simpatizere lokalne podružnice HNS-a liberalnih demokrata. Naime, HDZ dugo, sve do pred lokalne izbore 2013., gotovo da i nije imao pravu oporbu u ovom, naizgled idiličnom, gradiću Zagore, osim pokojeg pravaša. No, na posljednjim lokalnim izborima HNS je izborio četiri od ukupno jedanaest mandata u Gradskom vijeću, a njihov kandidat za gradonačelnika Marijan Delić tijesno je, za jedva četrnaest glasova, izgubio od Ćorića.

Njihova međusobna borba za vlast zapravo je trakavica za sebe. Sapunica po trajanju i dramaturgiji nekih zapleta, nipošto i po intenzitetu, jer se riječi najčešće ne biraju, metode još manje. I o tome bi se zapravo mogla snimiti serija za sebe, prema kojoj bi “Gola istina”, čini se, bila čista kamilica. Ima tu elemenata komedije. Samo da ne bude tragedije, jer su neki od glavnih aktera – naoružani.

Da, pištolj je, Smith & Wesson iz 1992., vrijedan oko 7000 kuna, na kraju krajeva, u svojoj imovinskoj kartici prijavljivao i gradonačelnik, a oružnim listom mogu se pohvaliti i neki lokalni HNS-ovci, uostalom, i među njima ima i branitelja i lovaca.

U redu, ovo s tragedijom smo malo isforsirali, jer ni od koga nismo čuli baš nikakve, niti prikrivene prijetnje na račun neistomišljenika (one koje su se pojavljivale na društvenim mrežama su izbrisane, a one koje su izgovorene u četiri oka ionako nitko ne može posvjedočiti), ali nismo izmislili ovo s oružjem.

Međusobna prepucavanja se odvijaju na sjednicama Gradskog vijeća, dok HNS, iz čega je vidljivo i da su u prosjeku nešto mlađi od vodeće HDZ-ove garniture, prednjači u aktivnostima na društvenim mrežama. Na svojoj Facebook stranici redovito prozivaju gradonačelnika Ćorića i njegove suradnike.

– Ne odgovaram ja na prozivke. Imam ih tu puno. Naročito u zadnjih godinu i po, gotovo svakodnevno me prozivaju – kaže nam gradonačelnik.

– Mislite na HNS-ovce? Očito je to stvar njihova poimanja političke borbe...

– Nije to stvar političke borbe, nego bolesti. Ne mo’š ti pričat o meni da sam lopov a ničim to nisi dokaza!

– A da tužite vi njih? – pitamo.

– Ma neću, briga me – odgovara.

No, zato uporno tužakaju oni njega i ostale u lokalnoj vlasti. Na sve moguće nadležne adrese. Istina, teško je koji put razlučiti što je motivirano osobnim, a što političkim razmiricama. No, vrlo agilno koriste to što je gradonačelnik na jednoj od sjednica Vijeća navodno kazao kako “svojima zabranjuje pripucavanja priko ovog đavla”, tj. interneta.
Stipana Gutić Biuk HNS-ova je vijećnica po čijim je riječima vrlička politička svakodnevica mnogo oporija nego u aktualnoj humorističnoj seriji.

– Mi živimo tako godinama! Ja se u toj seriji ne mogu osobno prepoznat jer nikad nisam sudjelovala u tako nečemu. Ali da se i kod nas radi netransparentno, to je točno, u to sam se uvjerila kao gradska vijećnica. Ako se netko prepozna u toj seriji, pa i gradonačelnik Ćorić, to je njegov osobni problem. Ja samo znam da kao vijećnik do dokumenata o gradskom poslovanju mogu samo uz pomoć povjerenice za informiranje, a to je žalosno – kazat će.

Da politička komunikacija u Vrlici baš i nije na nekoj zavidnoj razini, uvjerili smo se čitajući njezinu ne tako davnu prepisku s donedavnim šefom lokalne Turističke zajednice Stipom Romićem Brljom, gdje joj ovaj usred službenog odgovora na njezinu pritužbu o protupravnom postupanju najednom s “vi” prelazi na “ti”. Detalje i međusobne optužbe je teško sažeti u nekoliko rečenica...

‘Lakše im je pričat nego radit’

HNS-ovci su Ćoriću svojim optužbama zbog navodnih malverzacija i navodno netransparentnog raspolaganja općinskim financijama na vrat navalili USKOK, Državni ured za reviziju (koji je, među ostalim, utvrdio da je Grad Vrlika lani za plaće svojih devet zaposlenika isplatio 143.107 kuna više od zakonom dopuštenog iznosa), a prozivaju ga zbog plaće više od 11 tisuća kuna, kao i imovinske kartice koja je, zbrajaju ljuti politički protivnici, prešla vrijednost od 11,5 milijuna kuna.

– To su podmetanja, jer sam ja bio petnaest godina u Švicarskoj i valjda sam nešto radio u životu. Imam srednju stručnu spremu, ali sam u Švicarskoj, zajedno sa suprugom, pošteno zaradio svoju ušteđevinu. Tko je i njima branio da jeftino kupe zapuštenu zemlju i onda je obrađuju, kao što ja radim?! Ali lakše je pričat nego radit. Moja supruga ima pekaru u kojoj radi devet ljudi, posluje uspješno i legalno – kazao nam je Ćorić.

Na prozivanja on, kaže, odgovara vizijom: u tijeku su pregovori s njemačkim ulagačima koji bi u radnoj zoni Kosore investirali u najnoviju tehniku mikrolijeva, kakvu “nema ni karlovački HS Produkt”, te u peći za taljenje. To bi, predviđa Ćorić, otvorilo oko pedeset radnih mjesta, u konačnici možda i dvjesto.

– To bi bila velika stvar i za državu, znamo li kakvo je stanje s investicijama kod nas. Pratimo i sve natječaje za europske projekte, već smo realizirali veslački kamp vrijedan 350.000 eura, radimo projekt pročišćivača s Hrvatskim vodama, pa to nemaju ni Plitvice! A tu je i projekt Solarnog parka, planiran također u radnoj zoni, uz izgradnju sedam manjih elektrana različite tehnologije, svaka snage 300 kW – pun je planova gradonačelnik.

Dakle, s koje god strane pogledate na Vrliku, ima građe za nove epizode. Itekako. Pa tako možda doznamo u čemu je tajna HDZ-ova izbornog uspjeha u zaseocima sa srpskim stanovništvom uglavnom starije životne dobi, je li istina ili tek urbana legenda da je jedan bivši lokalni dužnosnik svojedobno na pitanje o kvaliteti klokanova mesa odgovorio “riba ka riba”, kad će više ti davno najavljivani golf-tereni engleskih ulagača u vrličkom Suhopolju...

Hrvoje Prnjak
Snimio: Jakov PRKIĆ/CROPIX

Fra Jakov: Još komunisti ‘drmaju’... Vrlički župnik fra Jakov Viro raspoložen je za brojne teme, ali za seriju koja se snimala dijelom i ispod njegova župnog ureda nije ni čuo. Kaže da i ne voli previše humoristične serije. Njega više od tretmana Vrlike na televiziji brinu “diktatura relativiteta” i “diktatura kapitala”. I naravno, nezaposlenost. Ljuti ga što toliko uvozimo, a polja nam stoje neobrađena, seljaci nemaju kome prodati ono što proizvedu. “Sve manje ljudi se i ovdje bavi stočarstvom i poljoprivredom”, kazuje. Na temu mogućeg ukidanja statusa nekih općina i gradova, kaže: “Onome tko ne može sam sebe plaćat, ne treba ni općina. I svakako treba smanjiti broj ljudi na plaći.” Lokalne političke obračune kratko komentira: “Svatko se bori za svoju poziciju.” A onda se odmah prebacuje na globalne i nacionalne teme: “Novac upravlja svijetom. Novac je bog.” Nezadovoljan je i zato što nitko nije odgovarao za žrtve lokalnog stanovništva u ovom ratu, što u Vukovaru Srbi uče jednu, a Hrvati drugu povijest, kao da postoje dvije istine... “Ja sam za to da odgovaraju svi koji su počinili nešto loše. A ovdje nitko nije odgovarao! Ako nema Boga, ljubavi prema istini, onda ispada da je sve dopušteno”, komentira fra Jakov. Nismo razračunali ni s komunizmom, a i kako bismo kad je još na početku “mlade demokracije” 10 posto članova partije prešlo u HDZ, a mnogi bivši komunisti ili njihova djeca su, kaže, i danas na čelu brojnih institucija...

Ujutro kartamo. Navečer? Isto kartamo... Iako smo u Vrlici bili usred radnog dana, uličice ove pitoreskne dalmatinske varoši bile su uglavnom sablasno puste. A bilo je vedro, da se razumijemo. Tu i tamo bi netko izišao iz kafića, dva puta smo naišli na poštaricu koja bez problema može i pješke raznijeti svu poštu, autobusna stanica bi oživjela samo nakratko, dok djeca iz osnovne škole čekaju autobus... U lokalne dućane za našeg boravka nitko nije ušao. Zato nije baš nikakvo iznenađenje da ispod reklame s natpisom “Otkup zlata” zjapi prazan izlog. Prazni su i potpuno devastirani nekadašnji pogoni “Cetinke” i “Dalmatinke”... Unatoč turističkim potencijalima, prekrasnoj prirodi, blizini Peručkog jezera, Cetine, Svilaje i Dinare, što otvara perspektive za različite vrste rekreacije i izletništva, najbliži smještajni kapaciteti se nalaze u Sinju i Potravlju. Srednju školu nemaju već desetljećima, a policijsku ispostavu još tamo negdje od 2000. godine. – Jarnjak nam je obećavao “bumo je vrnuli”, ali više je nikad nismo dobili – govore Vrličani. Kako nam je kazao župnik Jakov Viro, “Vrlika sa svim selima” ima 1640 stanovnika, od čega njih 490 živi u samoj Vrlici. Prije rata, po crkvenoj evidenciji, bilo je oko 3800 katolika u tom kraju... Po popisu iz 2011. godine, u općini, koju čine Vrlika i okolnih osam sela (Ježević, Kosore, Garjak, Koljane, Maovice, Otišić, Podosoje i Vinalić), živjelo je 2177 stanovnika. Broj nezaposlenih je sa 120 narastao na 150. Kako izgleda društveni život? Ljeti mjesto živne, kad se vrate studenti i “domaća dijaspora”. U međuvremenu? – Ujutro se karta, prođe vrime nekako. Šta radimo navečer? Isto kartamo – kaže nam 73-godišnji umirovljenik Ante Turudić. – Mladost je pobigla, ide dalje za životom, ode je ostala sama starčad. Živimo, tako, dan za danom. Sva srića, pa su mali i naši zahtjevi – kaže. Osim srednjovjekovne utvrde iznad grada, koja bi mogla biti posebna turistička atrakcija, ima Vrlika, primjerice, i Ulicu dr. Aloisa Mocka. Jedino nema slučajnih prolaznika da se zapitaju tko li je to ono bio.

WINNETOU Vrlika je uvijek bila poligon za snimanje filmova, od Winnetoua Karla Maya, “Lisica”, “Ludih dana” pa sve do “Hrvatskih kraljeva”, “Konjanika”... – veli gradonačelnik

TRADICIJA Mi živimo tako godinama! Ja se u toj seriji ne mogu osobno prepoznat, ali da se i kod nas radi netransparentno, to je točno – veli Stipana Gutić Biuk