Kad sam bila curica, voljela sam pročitat ljubić s trafike. Imala sam sreću da u mojoj razvojnoj fazi nije bilo društvenih mreža, pa čak ni mobitela, nego bi se mi osmašice našle u kvartu, do dugo u noć ćakulale na zidiću, potajno pušile i imale velike planove za život u kojima se negdje na kraju puta (tada je to tako izgledalo, kao happiend) nazirala kućica u cvijeću, brižan suprug, troje vesele dječice i Lesi. Naravno, ljubavni roman uklapao se u takva stremljenja. Onaj spomenuti iz tog vremena s trafike počesto je bio pisan na ekavici, bez pornografije, ali s romantičnim zapletima i rečenicama tipa: ‘tvoje usne kažu ne, ali tvoje telo kaže da’, što je bio i vrhunac erotskog trenutka, kada bi se njihova tijela spojila i dočekala rumeno praskozorje.
U nekim p...
U nekim p...