I ne gube oni vrijeme, evo uz prometnicu u Grljevcu Jure (70) pod mirisnim lovorom sjedi i u jednoj ruci drži kartončić “apartmani”, a u drugoj debelu “Povijest i kulturu Hrvata”. Prava slika prošlosti i sadašnjosti ovoga naroda!
– A šta bi stari čovik iz Medova Doca čita?! I da znate da san puno novih stvari našao.
Zašto ste na putu? Al’ nema gostiju?
– Maaa, da vam kažem, dvi agencije su me lani sasrale, doplatio sam im na internetu sto kuna da mi šalju Skandinavce i zapadne Evropljane. Ne oni, niko nije doša! Ove godine gledan u ekran, nijedan gost se još nije upisa dosad, a odsad ima nešto. Čekan jedne Čeke, a jedni Poljaci će se pripomistit iz susida u mene.
Jel bolje bilo lani?
– Ih, sto puta bolje. Od po šestoga do po devetoga gost do gosta. Ove godine mislin da je nogomet sve spizdio, a i kiše, vidili su priko ekrana da je svaki dan gadno vrime i di će dolazit...
Pošto iznajmljujete?
– A uvik isto, pedeset eura, godinama je tako.
Koliko se bavite turizmom?
– Desetak godina, radija san u škveru i na druga mista. Al nema lipšega posla od ovoga.
Ozbiljno?
– Dašta! Sidiš i brojiš lipe gujce, nikad lakši kruv nisam izio. Samo, nisam vidio Nijemca ima šest godina, a bez njih ti nema pravoga turizma!
U Mutograsu dva momka pod suncobranima, kažu rade za ljude, usmjeravaju im goste i zarade koju kunicu. Ante (17) i prijatelj koji mu pravi društvo Josip (16) tvrde da ove godine po tri-četiri dana nitko ne zastane kraj puta.
 |
Cjenkaju li se?
– Zavisi šta im treba, u prosjeku je 20 eura po osobi, a najprve se pune kuće uz more.
U Svetome Martinu najčešći gosti su Poljaci, a ondje je na punktu Zvonko Caktaš (18). Također radi “za ljude”, a on sam izgleda kao reklama za poljički turizam: pod suncobranom u ležaljci sa slušalicama u ušima i velikom tabelom.
– Ljudi ovde daju za četrdeset, a ako je novouređeno za šezdeset. Ima bit da ih je manje ove godine radi baluna, ko je moga, iša je u Brazil.
Kako ćete priživit zimu?
– E, to je pitanje. Ako ne dođu gosti, i to odma, teško!