| Razlog anketnog trijumfa socijaldemokrata leži u velikom nezadovoljstvu građana sadašnjom situacijom u zemlji, s naglaskom na korupciju, za koju njih 90 posto drži da je ‘izrazito prisutna’ u društvu |
| PIŠE DAMIR PILIĆ |
U ovom trenutku Zoran Milanović bi dobio najviše glasova za predsjednika Republike, SDP bi uvjerljivo dobio parlamentarne izbore, a gotovo devedeset posto građana smatra da je Hrvatska ogrezla u korupciji.
Ovi rezultati – za neke senzacionalni, a za neke očekivani – dobiveni su u velikom istraživanju koje je u razdoblju od 12. do 20. rujna za potrebe Slobodne Dalmacije i Globusa provela slovenska agencija “Mediana”.
Istraživanje je provedeno telefonskim putem, a uzorak od 2003 punoljetna građanina Hrvatske reprezentativan je po spolu, dobi, obrazovanju i županiji. Valja istaknuti da je to ista agencija koja je uoči lanjskih parlamentarnih izbora točno zaključila da će Ivo Sanader pobijediti Milanovića za pet saborskih mandata.
Skliski Markov trg
Premda gotovo polovina anketiranih (46,2 posto) ističe da je “slabo ili nikako zainteresirana“ za naša politička zbivanja, dok je dodatnih 38,4 posto građana tek “donekle zainteresirano“, svejedno bi na izbore za predsjednika Republike u ovom trenutku “sigurno izašlo“ čak 70 posto anketiranih, dok bi “vjerojatno izašlo“ njih 14 posto, što daje impresivnih gotovo 85 posto građana koji bi izašli na predsjedničke izbore.
Iako se posljednjih dana i tjedana dosta piše i nagađa o eventualnoj predsjedničkoj kandidaturi sadašnjeg premijera Sanadera, čelnik HDZ-a je s 12,7 posto glasova u našoj anketi zauzeo tek drugo mjesto.
Na čelu liste je čovjek koji u razgovorima o budućem hrvatskom predsjedniku gotovo uopće nije bio spominjan – šef SDP-a Zoran Milanović, koji je dobio 14,9 posto glasova. Ujedno, to su i jedina dvojica kandidata koji su u anketi dobili više od deset posto glasova.
Treći je Radimir Čačić (7,6 posto), četvrti Nadan Vidošević (5,9 posto), a peti Milan Bandić (5,3 posto). Potom slijede Dražen Budiša (4,8 posto), Vesna Pusić (4,3 posto), Đurđa Adlešič (3,6 posto), Jadranka Kosor (3,3 posto), Dragan Primorac (2,8 posto), Miroslav Tuđman (2,1 posto), Andrija Hebrang (1,8 posto) i Neven Mimica (1,6 posto).
Četvrtina anketiranih nije znala ili mogla izabrati svoga kandidata, dok se 4,1 posto građana odlučio za neko drugo ime.
Na pitanje “Kakvo je vaše mišljenje o sadašnjoj hrvatskoj Vladi?“, odgovori su za sadašnju hrvatsku Vladu – porazni. Mišljenje više od trećine građana je, naime, “vrlo nepovoljno“ (36,2 posto), a mišljenje dodatne trećine “uglavnom nepovoljno“ (34,7 posto), što znači da više od 70 posto anketiranih ima loše mišljenje o Sanaderovoj vladi. Samo četvrtina građana o toj vladi ima povoljno mišljenje.
Vrlo slični rezultati dobiveni su i kod pitanja “Kako biste ocijenili sadašnju situaciju u Hrvatskoj?“: dok manje od dva posto građana drži da je situacija “vrlo dobra“ (1,9 posto), više od četvrtine ih smatra da je “vrlo loša“ (27,3 posto). Uz 38,2 posto onih kojima je situacija “uglavnom loša“, dobivamo da je čak dvije trećine građana (65,5 posto) nezadovoljno sadašnjom situacijom u zemlji. Zadovoljno je manje od trećine građana.
Jedva preko praga
Stoga možda toliko i ne čudi velika prednost koju bi, da se danas održavaju parlamentarni izbori, SDP imao pred HDZ-om (30,2 posto glasova prema 22,9 posto). Izborni prag od pet posto prešle bi, i to na jedvite jade, još samo tri stranke: HNS (6,4 posto), HSS (5,6 posto) i HSP (5,1 posto), dok ostale stranke nisu niti blizu izbornog praga.
Evidentno je da se bipolarizacija političke scene u Hrvatskoj nastavlja, ali da kantar sada preteže na stranu socijaldemokrata.
O dubljim razlozima tog preokreta detaljnije možemo zaključivati na osnovi anketnog pitanja građanima o tome jesu li, i koliko, određeni društveni problemi prisutni u RH. Pritom je građanima ponuđeno 10 društvenih problema, sa zadatkom da za svaki ocijene je li u Hrvatskoj prisutan “izrazito“, “donekle“, ili “vrlo malo, uopće ne“.
Ovdje je zanimljivo promatrati čestine odgovora „izrazito prisutan“, budući da postotak takvih odgovora u ovom istraživanju daleko nadmašuje uobičajene rezultate.
Sanaderova vlada tako je najbolje prošla kod problema “gospodarske nerazvijenosti“ i “pomanjkanja dobrog razvojnog programa“, jer ih je kao “izrazito prisutne“ ocijenilo “svega“ 60,3, odnosno 62,3 posto anketiranih, dok ostale probleme “izrazito prisutnima“ smatra više od 70 posto građana: “nedovoljna zaštita položaja umirovljenika“ (70,9 posto), “povećanje socijalnih i imovinskih razlika“ (73,3 posto), “nezaposlenost“ (74,5 posto), “nepravilnosti u privatizaciji“ (74,8 posto), “nedovoljna zaštita prava radnika“ (75,4 posto), “zapuštanje poljoprivrede“ (76,4 posto) te “nizak standard“ (77,2 posto).
Ako su ovo dosad bile samo pljuske, slijedi brutalan udarac u pleksus vladajuće kaste: problem “mita i korupcije“, odnosno “nezakonitog bogaćenja pojedinaca“, kao “izrazito prisutan“ ocijenilo je čak 86,4 posto anketiranih građana, što je uvjerljivo najveći postotak u cijelom istraživanju.
Možemo zaključiti kako velika većina građana smatra da je sadašnji trenutak Hrvatske bremenit društvenim problemima i teškoćama, s naglaskom na raširenu pojavu mita i korupcije. Tu valja tražiti razloge anketnog trijumfa opozicije.
Budiša iz pepela
Pomalo iznenađuje relativno visoki plasman Dražena Budiše, bivšeg predsjednika HSLS-a iz slavnih dana te stranke, s obzirom da je od svih ponuđenih kandidata za novog predsjednika Hrvatske on jedini potpuno izvan aktivne politike, i to već nekoliko godina.
Očito je, međutim, da jedan od junaka Hrvatskog proljeća još uvijek – unatoč svim spornim političkim potezima u prošlom desetljeću – ima svoju sasvim stabilnu jezgru političkih obožavatelja ili poklonika.
|
Analiza rezultata: Čekanjem protivnika do političkih bodova
Da se ovoga trenutka u Hrvatskoj održavaju parlamentarni izbori, HDZ bi uvjerljivo izgubio vlast, jer ga SDP “šije“ za više od sedam postotaka. To je velika promjena u usporedbi s rezultatima parlamentarnih izbora otprije devet mjeseci i jasan indikator da se situacija u Hrvatskoj pogoršava, te se nezadovoljstvo građana tom situacijom “prelijeva“ u nezadovoljstvo prema vladajućoj stranci.
Toliku prednost SDP nije imao ni sredinom prošle godine, kada je tada novoizabrani čelnik najjače opozicijske stranke Zoran Milanović - na krilima efekta “novog lica“, neopterećenog političkim i inim opačinama - stekao u istraživanjima značajnu prednost pred konkurentom iz Dugobaba, iza kojega su već bili sumnjivo “operno gostovanje u Veroni“ i nesumnjiva kolekcija skupih, a neprijavljenih satova, kao i brojne afere podređenih ministara.
Kao što je poznato, mladi lider socijaldemokrata, unatoč početnoj prednosti, nije iskoristio efekt “novog lica“ te ga je Ivo Sanader u finišu predizborne kampanje dostigao i prestigao, osvojivši još jedan mandat. Nakon toga činilo se da i SDP i sam Milanović polako tonu u opozicijsko bljedilo: premda hrvatska stvarnost posljednjih mjeseci nudi bogomdano ozračje za oporbene stranke, Milanovića se čulo sve rjeđe, a kad bi nešto i rekao, to nije ostavljalo dubljeg traga u javnosti.
Paralelno s time, kako je čelnik SDP-a propuštao priliku za prilikom da se obračuna s Milanom Bandićem i “bandićevštinom“ – koji su u međuvremenu postali sinonimi za netransparentno poslovanje, podložno korupcijskim sumnjama, dakle za sve ono za što su socijaldemokrati dotad optuživali Sanadera i njegovu stranku – u javnosti se stvarao dojam da SDP ostaje bez onog dijela razočaranih glasača kojima je Milanović sve više izgledao kao još razvodnjeniji Ivica Račan.
Činilo se da Sanaderu ne mogu nauditi ni loša ekonomska situacija u zemlji, a ni brojne afere u koje su bili “umočeni“ njegovi ministri i najbliži suradnici, od kojih se prvi čovjek HDZ-a – s obzirom na izrazito autoritarnu strukturu te stranke – teško može amnestirati.
Zanimljivo je uočiti da uvjerljivo vodstvo SDP-a pred HDZ-om nije posljedica porasta broja SDP-ovih glasača (socijaldemokrati su u ovom istraživanju dobili približno jednako glasova kao na prošlim izborima), nego značajnog pada broja HDZ-ovih glasača, koji sada uživa 10 posto manju podršku nego prije devet mjeseci. Znajući koliko je HDZ-ovo izborno tijelo inače stabilno i monolitno, ovo je doista rezultat koji ukazuje na velike promjene raspoloženja biračkoga tijela.
Razlog takve promjene vjerojatno leži u brojnim gospodarskim, političkim i moralnim slabostima hrvatskoga društva, što javnost uglavnom povezuje s vladajućom strankom. Naše istraživanje je pokazalo da je oko dvije trećine građana Hrvatske nezadovoljno kako sadašnjom situacijom u zemlji, tako i sadašnjom HDZ-ovom vladom, pri čemu je za Sanadera najopasnija javna percepcija korupcije, za koju gotovo 90 posto anketiranih građana smatra da je u hrvatskom društvu “izrazito prisutna“.
Čini se da čak ni “maestralne“ antikorupcijske akcije (ovo je istraživanje provedeno usred akcije “Indeks”) ne mogu bitnije popraviti Sanaderov i HDZ-ov imidž: kao da građani polako shvaćaju da svaka hobotnica, pa tako i koruptivna, koliko god imala krakova, ima samo jedno srce, koje su građani locirali u izvršnoj vlasti (a i gdje bi drugo?).
Moguće je da u tome leži i razlog visokog anketnog odaziva na predsjedničke izbore: građani očito od nositelja te funkcije očekuju da predstavlja svojevrsnu “koruptivnu branu“ – ono što posljednjih godina, a naročito posljednjih dana, radi sadašnji predsjednik Stjepan Mesić.
Također, može se pretpostaviti da je na toj funkciji Milanović građanima bliži od Sanadera prije svega zato što je još uvijek relativno nenačet korupcijskim aferama (izuzmemo li neugodnu priču o poslovnoj povezanosti Milanovićeva punca i notornog Bandićeva Holdinga).
Paradoksalno je da je vodeća opozicijska stranka u proteklom razdoblju ostvarila prednost pred HDZ-om unatoč blijedom i beskrvnom opozicijskom ponašanju. To samo govori o tome koliko je HDZ “zaglibio“ u ovih devet mjeseci vođenja države, odnosno koliko građani sve težu situaciju u Hrvatskoj vezuju uz nesposobnost vladajuće stranke.
Na neki način, ova je činjenica svojevrsna politička nepravda, jer SDP se na mjesto vodeće stranke nije probio svojim zaslugama, nego samo zahvaljujući HDZ-ovim slabostima. Kao da gledamo partiju tenisa u kojoj jedan igrač dobiva drugoga isključivo čekajući njegove “neforsirane greške“.
A tu se lako može braniti tužna činjenica da smo i dalje svi na gubitku. Jer građani Hrvatske nisu zaslužili samo (puno) bolju vlast, nego i bolju opoziciju.
DAMIR PILIĆ