U sebi nosim živu uspomenu na onaj trenutak u kojemu sam posljednji put pogledala u oči moga oca. U moju sigurnost i u moj život. To jutro sam vidjela i čula puno toga što me je natjeralo da više ne budem dijete. Moja sjećanja o ratu su bolna, a današnje poimanje o ratu koji se dogodio u Škabrnji 1991. godine obojeno je posljednjim pogledom moga oca. Taj pogled je pun ljubavi, nježnosti, brižnosti, topline. Jedino to mi nisu mogli ukrasti, tada pa ni sada, u trenutku u kojem živim.
Ove je riječi zapisala Maja Rogić. Ona je danas doktorica znanosti iz područja neuroznanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Na dan pada Škabrnje imala je devet godina. “Nikome ne želim da uopće uđe u potpuno spoznavanje ove tuge. Jer to nikad neće ni moći. Pitam se samo mogu li iko...