Oni vam misle samo na sebe. Ovaj lift u našem Domu zdravlja stavili su ima pet-šest godina, bilo ih je puno, sve se lipo pričalo, a vidite sada moran činiti skale s ovim bolesnim ditetom.
Srića kad mi netko ima pomoći, ali kad nema nikoga, ajme meni i mom ditetu – tako o svojoj svakodnevnoj borbi za prava majke govori Ljiljana Gabrić iz Solina. Da sve bude još tužnije, u ovom slučaju je riječ o majci Željke Gabrić, djevojke u dobi od 34 godine koju je životna sudbina vezala uz invalidska kolica.
Teška životna priča ove hrabre majke počela je prije 27 godina kada je njezina kćerka u dobi od samo šest godina doživjela moždani udar i od tada je bezbrižan život zamijenjen životom uz invalidska kolica.
- Ona je meni super, veseli se svemu i ne tužim vam se ni ja, tako je moralo biti, ali na svakom koraku nailazimo na prepreke. Sada vam ovo govorim i zbog drugih ljudi koji tu moraju dolaziti svaki dan, ima vam tu starijih, bolesnih, a kako je njima? Da nije naših doktora i sestara koji nam se spuste do prizemlja da izvadimo krv i napravimo najobičnije pretrage koje tu možemo napraviti i na tome im hvala – kaže Ljiljana.
U to se uvjeravamo odmah na prvom katu Doma zdravlja u ordinaciji Opće medicine dr. Anđelke Stupalo:
-Imamo puno pacijenata, dosta njih je u starijoj dobi, znam da im je problem doći stepenicama, no eto izlazimo im u susret. Pitali smo i mi, no na žalost naših pacijenata lift još ne radi - kaže dr. Stupalo.
Boban: Darovali smo dizalo
- Eto, sve smo vam rekli, nemojte misliti da se ja puno tužim, držimo se mi u obitelji, muž i ja se snalazimo kako možemo, tu je i naš sin Neven, druga kćerka Danijela je tu blizu, iman moje unuke Gabrijelu i sad se rodio unuk, idemo po njega u rodilište.
Moja Gabrijela voli svoga ujku, veseli se svojoj teti Željki, najsritnija sam kad joj ona kao pravo tetino zlato izmami osmijeh. Evo govorim vam sve ovo iskreno u ime svih invalidnih osoba, njihovih obitelji i starijih, bolesnih, ali isto bi volila da se netko od tih političara sjeti i nas, nek’ se sjeti starih i bolesnih, kako će oni? - pita se Ljiljana Gabrić. Za izjavu smo upitali i gradonačelnika Solina Blaženka Bobana, koji je rekao:
- Apsolutno podržavam obitelj Gabrić i sve ostale korisnike Doma zdravlja kojima je nužan lift za gornji kat. Mi smo 2008. godine darovali lift vrijedan 110 tisuća kuna, jedno vrijeme je bio u funkciji, no unatoč nastojanjima da lift proradi još se ništa nije dogodilo.
Zato još jednom apeliram da potpuno ispravan i suvremeni lift konačno profunkcionira - kaže Boban. Molbe, vapaji, želje za pomoć sve se to niže u samo jednom jedinom aparatu, koji umjesto pomoći kao ruglo stoji prekriven u prizemlju solinskog Doma zdravlja. Do kada će strojevi biti važniji od ljudi, pitaju se svi oni koje nesreća natjera da tih 50 stepenica koje često život znače umjesto liftom, bez barijera moraju prijeći pješice ili poput Željke Gabrić na rukama svojih članova obitelji.