Eno i sad bagera na istome mjestu. Parkiran je i miran. Ušutkan. Parcela oko njega je razrovana, asfaltirani put raskopan, a vrpce upozorenja rastrgane.
Izbori su okončani, evo su i kiše prestale, a on se ohladio kao da je, božeprosti, umro. Niti mu tko prilazi, niti ga podmazuje. Diglo ruke od njega, kao što su Omišani digli ruke od bivšeg gradonačelnika Ivana Škaričića.
Bager je stigao na Ribnjak - omiška je to četvrt u kojoj još uvijek možete legalno kupiti stan, premda mu samo ilegalno možete pristupiti - kako bi se pred izbore i u tom kvartu štogod zaprpalo.
Vabljenje birača
Budući da u blizini nema parka, vrtića ili škole, a da četiri nove zgrade vrve neodlučnim biračima kao košnice trutovima, valjalo je nešto poduzeti. A bager, blagoslovljena bila Hrvatska, zemlja svjetski znamenitih bagerista, dokazano pali. Pa makar ništa ne radio.A ovaj omiški, neka mu je laka svaka zagrabljena gruda, doslovno ne radi otkako je postalo jasno da se vlast u gradu promijenila i da su naglo pale akcije poslovima kojima je vabljenje naivnih glasača bila jedina svrha.
Najtužniji je to bager u državi. Kolomast mu se od jada skorila. I dok su drugi svojim ocima donijeli nove mandate i nova prekapanja uvijek istih parcela, on se - umjesto vijenaca molimo dati prilog fondu za borbu protiv korupcije - ukipio poput spomenika.
I baš mu, neka se Omišani ne naljute, dobro stoji. Uostalom, političari koji su proteklih 18 godina vladali njihovim gradom, ako ništa drugo, zaslužuju barem spomenik.
VINKO VUKOVIĆ