Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Zbog Branka Grčića će SDP izgubiti sljedeće izbore .... a ne zbog Milanovića. Hrvoje, Split

Detalji o usluzi >

Hrvatska

Objavljeno 05.11.2012. u 18:24

‘dječak s drave’

Životna uloga komodora Hranja: spasiti HRM od potapanja

Što bi danas slavna generacija pokojnog admirala Svete Letice Barbe rekla kad bi vidjela Hrvatsku ratnu mornaricu koju su u zanosu stvarali davne 1991. godine? Kako bi legendarni Barba shvatio da ni jedne jedine ispravne rakete danas ta mornarica više nema?

Nema više ni podmornica na kojima su Hrvati skoro sto godina plovili Jadranom, a Split bijaše baza elitne 88. podmorničke flotile. Nekadašnji Mornarički elektronski zavod u Lori, umjesto radara, radi tek pumpe za talijanskog proizvođača perilica. Ta mornarica ne zna ni tko joj u podmorju švrlja. Najbržem brodu treba satima do Mljeta, Palagruže i sredine Jadrana. Jedna Albanija odnedavno ima modernije patrolne brodove.

Prava panika u HRM-u nastade prošlog ljeta kada je južno od Mljeta otkriven brod pun afričkih izbjeglica. Problem bijaše u tom što je brod dva dana plutao – blaženo neotkriven. Čak bi i Shakespeare bio u neprilici kad bi morao opisati svu ironiju tehničkog sunovrata HRM-a.

Ploveća skalamerija

Politički korifeji sveli su mornaricu na ploveću skalameriju i klapsko pjevanje u Lori. Samo vrijedni ljudi u mornarici drže je na površini, da ne potone do kraja. Tko bi se velikom Barbi usudio reći da je mornarica, zapravo, kao ubogi mornar na štakama, bez jedne noge i da je treba spašavati od kolapsa? Možda bi se usudio dječak s Drave koji je upravo postao zapovjednikom mornarice.

Taj dječak s Drave je Robert Hranj, rođeni Varaždinac kojega je kao 15-godišnjaka davne 1977. godine otac doveo u Split, ravno pred ulaz u pomorsku bazu Lora, sjedište tada velike mornarice. Govore nam Robertovi prijatelji da se i danas živo sjeća fascinacije prvog susreta sa Splitom. Vidio je tada sliku „bijeloga kamenoga grada i kristalno plavog mora“. Još kao pučkoškolac maštao je o brodovima i raketama.

Odluka o pomorskom pozivu pala je jednog zimskog jutra kad su, u sklopu „programa promicanja vojnog poziva“, Robertovu osnovnu školu posjetili časnici u modrim uniformama sa zlatnom dugmadi. Bijaše to početak plovidbe koja će ga od Varaždina odvesti do Splita, i dalje do Washingtona, Bruxellesa, pa natrag u Split, gdje će Hranj, u naponu snage, kao jedan od najškolovanijih hrvatskih vojnika, zatvoriti krug davno započet na obalama Drave. Doznajemo kako je Hranj u 28. klasi Mornaričko-tehničke škole s prosjekom ocjena 4,9 bio najbolji. Kako bi tada drugovi starješine rekli – „prvi u rangu“.

Zbogom JNA

Komodor Robert Hranj
U 36. klasi Mornaričke vojne akademije u Lori s ocjenom 9,8 Hranj je opet najbolji. Na promociji mu admiral Veselinović uručuje trofejni pištolj, poklon saveznog sekretara za narodnu obranu. Kontinentalac Hranj odmah je zavolio Split, toplu klimu i more. Zaljubio se u jednu Splićanku, oženio se i zasnovao obitelj. Kad su krenule društvene promjene 90-ih, Hranj, domoljub od glave do pete, nije imao dileme. Među prvima napušta JNA, već u rano proljeće 1991.

U vrijeme kad je Hranj zauvijek rekao zbogom JNA i stao uz svoj narod, mnogi – koji su poslije čak zapovijedali Hrvatskom vojskom – nisu ni pomišljali napustiti armiju. Živa su sjećanja na svibanj 1991. i blagdan nebeskog patrona Splita, kada su škverani i građani Splita stali pred Banovinu, tada sjedište Vojnopomorske oblasti JRM. Odjeknula je informacija kako su građani od Banovine krenuli prema Lori.

U Lori je u to munjevito izdana zapovijed mornarima da uzmu puške u ruke i da dočekaju narod. Kao mladi poručnik bojnog broda toga je dana Hranj postrojio svoje mornare i odbio izvršiti naredbu. „Nećemo pucati na narod“, rekao je, prepričavaju nam upućeni u poručnikove riječi.

Bio je to kraj jedne epohe, države, ali i jednog dijela životnog puta junaka naše priče. Odluku o prestanku službe potpisao mu je admiral Mile Kandić. U Šibeniku, u brodoremontnom zavodu „Velimir Škorpik“, sredinom rujna 1991., u hrvatske ruke pada dvadesetak brodova JRM. Među tim brodovljem bijaše i raketna topovnjača „Šibenik“, čiji prvi zapovjednik postaje upravo Hranj.

U činu kapetana fregate 1994. odlazi za vojnog atašea u SAD, najvažnijeg hrvatskog vojnog i političkog saveznika, a godine 1998. vraća se kući na nove zadatke. Nastavlja nizati dužnosti – bio je pročelnik ureda za NATO, zapovjednik zapovjedništva za izobrazbu i obuku HRM-a, načelnik službe za NATO, vojni predstavnik pri NATO-u i EU-u. Hranj završava i NATO-ovu školu u Njemačkoj, te Pomorsku ratnu školu u Newportu.

Prije odlaska u Bruxelles nalazio se u nemilosti bivšeg načelnika Glavnog stožera, generala bez dana vojne škole, kineziologa Josipa Lucića. Godinama je Lucić sprječavao Hranjevo promaknuće, želeći ga pošto-poto gurnuti u mirovinu. Danas Lucić broji penzionerske dane. Prošle je godine odlukom vrhovnog vojnog zapovjednika i šefa države Hranj unaprijeđen u komodora. U tom trenutku ispunio je sve uvjete za vrh mornarice.

HRM zidan od krova

Hranja prijatelji opisuju kao samozatajnog i tihog časnika, realista predana radu. Komodor Hranj, sada u ulozi života, vjerojatno je svjestan da se od završetka rata pomorska kuća zidala od krova, a ne od podruma. Višegodišnjim improvizacijama u igranju role „imamo borbene sposobnosti“ Hranj će morati stati na kraj. Prethodnici su megalomanski maštali o hrvatskim brodovima u NATO patrolama ispred Libanona i Somalije. Vrhunski obrazovan, Hranj misli globalno i djeluje lokalno.

Od daleke Somalije prethodnika, prioritetnija mu je sigurnost vlastitog doma – Jadranskog mora, otoka i obale. Oživljavanje ključnih borbenih sposobnosti, uvođenje novih brodova i tehnologija, umrežavanje obalnih radara i pravodobno informiranje o uljezima na Jadranu, vele časnici koji poznaju Hranja, bit će “modus operandi” njegova načina vođenja pomorske sile. Mnogi prije njega bili su admirali potopljenih iluzija. Na Hranju je da HRM vodi bez iluzija.

Denis KRNIĆ


Komentari Morate se prijaviti da biste komentirali članak.

Komentar od: kauri | Komentirano: 5. studeni 2012. 20:55
Dobar i prilično realan prilog g.Krniću.
G.Hranj je dobra osoba i sposoban časnik no bojim se da je prekasno za spas HRM kao i HV opčenito.
Napokon za zapovjednika netko stručan tko je u svojoj karijeri bar zapovjedao brodom samo na žalost u toj žabokrečini od vojske ili ako hočete privatno-zavičajnoj prčiji koju je stvorila udba i kos,a Urlić samo dokrajčija pomoči više nema.I treba za istinu samo nadodati to da je ta Lora nekada imala i svoje hrvatske marince,samo eto netko je Split očito odavno odredio za slugansko-logističku NATO bazu ili kako sami kažete tu ploveću skalameriju i klapsko pjevanje,nadodao bih dušebrižničko ..
A onaj kineziolog Lucić ne samo da je još jedan tzv.general bez vojne škole i rata nego i onaj jedini dan koji je bio na Plitvicama bilo bi bolje da nije.Jer zna se da je zbog njegove greške samo sreča i Božja volja spasila silne ljude od masovne pogibije.
Komentar od: prsan68 | Komentirano: 5. studeni 2012. 20:15
Ajme ća san pametan,ma judi vidite kako ja lipo pišen..moga bi i poteštat bit..A ća mislite da je ubacit mlađ od soma u more,parija bi ka pravi riječni som, ma bi bija "morski som" i bija bi to som od formata,cili svit bi nan zavidija ćega smo se dositili..Vengo svitu kad jemamo vako pametne a ća mislite da je ubacit u more i mlađ tuljana,skužajte,tija san reć morskog čovika...Pari mi ka da nji ima malo..
Gospe moja koji mandrili,koji redikuli..imamo jedno od najlipših mora na svitu,tradiciju pomorstva od ijadu godina.
Moramo imat dva tri ozbiljna broda veličine korvete ili fregate,triba čuvat ovu lipotu,još da je bilo mu.a proglasit i zaštićeni pojas,zar nije sramota da su šumadinci bolje čuvali ovo more od nas,a naše je..Nije unda bil mandrila koji su se bunili kontra podmornica,razarača,torpednih i raketnih čamaca..
Komentar od: vinko zlodre | Komentirano: 5. studeni 2012. 18:37
tako je
triba utuč pare u budalaštine ka ča je vojska
izumislit kakovi rat za pojačanja i
nove šotomarine
-------------
ostavitese p iz darija i za te novce
pustite ribju mlađ umore
dajte svitu da sredu seloi poja
živinu i verduru
zdrav život
brez gnjoja na putu