Ma, kako vi iz “Slobodne” niste pisali o otmici žene u kineskom dućanu, u pola glasa je moju kolegicu pitala rodica, pa joj u detalje ispričala priču, koja je u različitim verzijama zadnje vrijeme kružila Splitom.
Dakle, žena je na brzinu skoknula nešto kupiti u dućan, a muž ju je čekao u autu. Dugo nije izlazila, pa je ušao potražiti je. Kad tamo: nje nema, a prodavači ni da zucnu. Sav zabrinut, tražio ju je po dućanu, kad ugleda neki sumnjivi zid od knaufa... Razbio ga je i imao što vidjeti: u tajnoj prostoriji bila je njegova žena obrijana do gola i s flasterom na ustima...
U zadnji čas ju je spasio, da joj ne ukradu organe! Kolegici je priča bila smiješna, ali ne i mnogim Splićanima koji su povjerovali... Baš takve priče, suvremene gradske predaje, bile su, među povijesnim i etiološkim, tema doktorata profesorice hrvatske književnosti Tee Tereze Vidović Schreiber.
 |
| Gradskih urbanih predaja o poduzetniku i gradonačelniku Kerumu ne manjka - poput one o stjuardesi / FOTO: Joško Ponoš / Cropix |
- U Splitu često plaše djecu “crnom maricom” ili “crnom rukom”, a u mom radu nalaza bilježio ih je učenik Ljubo Šitum. Gotovo da ne postoji slučaj nestanka osobe, a da se ne pojavi priča o krađi organa. Priča ide tako da čovjek sreće neku osobu s kojom popije piće i poslije se budi u kadi punoj leda. Zbunjen poziva policiju koja ga pita viri li mu plastična cijev iz leđa, te tako saznaje da su mu ukradeni bubrezi - priča naša sugovornica.
Čuju se neki zvukovi
Priče koje su se pokazale najbrojnijima, a demonološkog su sadržaja, svakako su priče o “ukletim kućama”. U gradu ne postoji kvart koji nema barem jednu takvu. Najpoznatija je vila Plevna u Livanjskoj, za koju se, zbog specifična krova, vjerovalo da je vještičja.
Zajedničko im je da se iz svih čuju zvukovi, da se u njima dogodio neki zločin te da u mnogima stanuju duhovi pa se pojavljuju i priče o ljudima koji su pokušali ući u te kuće - kaže naša sugovornica. Vidović Schreiber radi u Komercijalno-trgovačkoj školi i na Filozofskom fakultetu, a doktorirala je na Filozofskom u Zagrebu. Mentorica joj je bila prof. dr. Ljiljana Marks, koja joj je na poslijediplomskom studiju držala kolegij suvremene predaje, a sama je pisala o zagrebačkim predajama.
- Tako sam i ja došla na ideju pisati o splitskim usmenim kazivanjima. I upala u kašetu brokava! Najviše zato što ljudi žive s predajom i pričom, a i ne shvaćaju da je to - to. U prošlosti su te priče bile o vješticama, orku i macaklinu, kućama vještica i vila, a sada su glavni akteri mrak, babaroge, cigani...
Trebala sam doći do svih tih predaja, a u gradu čiji stanovnici žive u kafićima i na zidićima i rado ćakulaju stvarno ih je puno. Međutim, iako takve priče pričaju svi, stariji se - kad ih pitaš - ustručavaju od pričanja, a kad se i odvaže, imaju potrebu distancirati se od njihova sadržaja. S druge strane, djeca nemaju takvih ograda i rado pričaju - govori Tea Tereza.
Plač mališana
Kako bilo, i dandanas ima žena koje s tiramola skupljaju “dičju robicu” prije nego zađe sunce, jer će mrak ukrast ditetu san i puno će plakat... Split je, kaže Vidović Schreiber, uvijek imao svoje legende - žive ljude o kojima je pričao unutar zidina na jedan način, a izvana na drugi.
- Samo Splićanin ima taj “privilegij” tračati svog sugrađanina, dok će se vrlo često usprotiviti ako to radi netko kome Split nije rodni grad - ističe ona, pa za primjer navodi tekst našega pokojnoga kolege Milorada Bibića Mosora, objavljen u “Slobodnoj“ pod naslovom “Jesi čuja za Dina i Grašu u postelji...“, 2. ožujka 2008. godine. Mosor je tu priču i zapisao i demantirao, a i ona je završila u Teinu doktorskom radu.
 |
| U legendu je prešla i priča o Graši i Rađi. Znate koja... / FOTO: CROPIX |
- Tu priču pripovijedao je cijeli grad. Širila se nevjerojatnom brzinom, a bilo je i slučajeva gdje su se neki pojavljivali kao svjedoci tog događaja. Osobno me je nazvalo nekoliko prijatelja da mi ispričaju najnoviji trač u gradu - navodi naša sugovornica. No, nisu samo Rađa i Grašo bili tema tračeva, koji poslije prerastu u predaju.
Sjetimo se samo što se sve pričalo o Severini dok je bila u rodilištu - rodila je, prema strogo povjerljivim izvorima, brat-bratu bar deset puta, prije nego je zaista postala majkom.
- Pa i Dino Dvornik je barem deset puta bio proglašavan mrtvim prije nego je umro... smije se naša sugovornica.
Diana Barbarić