Slobodna Dalmacija

Psihotično ubojstvo u Radunici

U Radunici je stara, ruševna kućica u kojoj se dogodilo ubojstvo, kaže priča. Uglavnom je ljubomorni muž ustrijelio ženu u psihotičnom napadu i ostavio revolver u kantunalu na katu. Mi bi ulazili u kuću i penjali se gore. Svako malo netko bi propao kroz te skale pa bi se govorilo da ga je gurnuo duh muža. Na katu bi se svi skupili i tjerali jedni druge da otvore kantunal da vidimo revolver, ali starija ekipa počela bi bacati kroz prozor kamenje i tako bi proizveli jezive zvukove, a mi bi mislili da nas napadaju duhovi pa bi bježali. (Nina Vidan)

Iz Trsta se vratija bez organa

Moji prijatelji su mi pričali da kad su bili u Trstu u kupovini, da im je prijatelju ukralo bubreg. Dok su oni išli po dućanima, on je ostao spavati u autu. Izgleda da su tada, dok je spavao, neki došli, dali mu injekciju, izvadili bubreg, zašili ga i ponovno vratili u auto. Sve se to događalo dok oni nisu bili tu. Ni on sam ne zna što mu se točno dogodilo, ali je vidio rez na tijelu pa su tako otkrili da jednog bubrega nema.(Vlado Ćuže)

Gospe spašava život na Sirobuji

Profesorica iz hrvatskog nam je pričala da je vozila auto i krenula prema školi. Na Sirobuji je malo brže vozila i odjednom joj je Gospe rekla da uspori. Ona je usporila i nakon nekoliko sekundi dogodila se prometna nesreća. Rekla je, da je nastavila s brzom vožnjom, i ona bi se sudarila, pa je zahvalna Gospi što joj je pomogla. (Zvonimir Bilokapić)

‘Cola’ i mentol rastopili criva

Čula sam da je bilo na internetu, rekla mi je prijateljica, jedan mali pio je “coca-colu” i nakon toga pojeo bombon s mentolom i umro. Navodno su mu se raspukla criva. (Igorka Nedoklan)

Bebi spasila život štipunicon

Naša nastavnica iz biologije ispričala nam je više puta sljedeću priču:

“Jednom prilikom sam stavljala sušiti rublje, kada je - iznenada - s višeg kata pala beba u pelenama. Pokušavajući zakačiti komad rublja, uhvatila sam štipalicom bebu za etiketu od pelene i tako sam je spasila od sigurne smrti.” Istinito ili ne, procijenite sami. (Ivan Pepur)

‘Luisville Ridge’ u Papandopula

U Ulici Borisa Papandopula postoji jedan veoma čudan spomenik. Naime, na dnu te ulice lokalni umjetnici napravili su umjetničku egzibiciju. Iskopali su rupu u asfaltu promjera tridesetak centimetara, te ispunili betonom i unutar kruga napisali “Luisville Ridge“. Po njihovim tvrdnjama (umjetnika) i po teoriji podrupe s druge strane planeta Zemlje u Tihom oceanu nalazi se koraljni greben imena Luisville Ridge. Ovaj spomenik, kako kažu sami autori, simbolično povezuje Tihi ocean i grad Split. U ovom slučaju umjetnost nema granice. (Šime Sorić, Trstenik)

Jeziva baba vreba na Sućidru

“Crna ruka” u mom kvartu nalazila se u zgradi moga najboljega prijatelja kod kojega sam svakodnevno odlazio. Po pričama starijih iz kvarta, “crna ruka” je stala na vrhu zgrade i kada bi bilo tko krenuo liftom prema gore, “crna ruka” bi mu dolazila u susret. Opisivali su nam je kao ruku starice koja je ubijala djecu, nakon čije je smrti od njezina tijela ostala ruka kao sjećanje na nju. Toliki je strah bio u našim glavama da smo rijetko kada noću išli u tu zgradu. (Ljubo Šitum, Sućidar)

Dvojica u kombinezonima skupe te u kombi

Po pričama starijih momaka iz kvarta, “crna ruža” ustvari je crni kombi koji je nedjeljom noću kružio u potrazi za djecom. Priča je govorila da bi se zaustavljao ispred zgrada, te bi dvojica ljudi u crnim kombinezonima, djeci koja bi se tu našla, nudila bombone i igračke. Tako bi ih navlačili da bi ih na kraju ukrcali u kombi i stavili u crnu vreću. Djecu bi prodali ili ubili, ali ono što je najvažnije i za nas najstrašnije, djeca više nikad ne bi vidjela svoju majku, prijatelje i braću. Te priče su bile šok za nas. “Crne ruže” smo se bojali više od ičega. Imala je toliki utjecaj na nas da je nedjelja navečer bila kao zabrana za nas. (Ljubo Šitum, Sućidar)

Labirint straja u Splitu 3

Od starijih sam čuo da moj kvart zovu “labirint straha”. Uvijek sam se pitao zašto i odlučio istražiti ta mračna područja. Prijatelj Marko mi je pokazao knjige svoga djeda koje su nam otkrile neka mjesta. Došli smo do stare kuće na tom području. Bila je jeziva i siva, uz natpis “ZABRANJEN ULAZ”. Ipak smo ušli i ostali zaprepašteni. Na zidu je bio uklesan zlatni labirint i čuli su se nepoznati glasovi. Pred nama se pojavio starac s crnim plaštom, iz kojeg je izvadio pločicu s uklesanim labirintom. Rekao je da moramo dotaknuti tu pločicu ili nećemo izaći. Hitro smo pobjegli kroz mračni hodnik. I danas pričamo o tome, iako je prošlo sedam godina. (Hrvoje Runje i Josip Dodoja, Split 3)

Frankenštajn iz smećarnice

Kad sam bio manji, neka smećarnica je bila kraj zgrade. Mi kao djeca smo upalili svitlo da vidimo što je unutra. Tamo je bio ćelavi čovjek. Pričalo se da je Frankenštajn. (Stipe Vuković)

Triba ih stavit među korice

Iako je doktorski rad Tee Tereze Vidović Schreiber vrlo opširno djelo (koje smo, priznajemo, u onim strogo stručnim poglavljima samo preletjeli), mi smo se u našem tekstu bavili samo novijim i demonološkim pričama, iako je autorica vrlo detaljno razradila i etiološke i povijesne predaje. Uglavnom, tijekom posljednjih pet godina otkad se upustila u avanturu prikupljanja gradskih kazivanja, prikupila je cijelu hrpu nevjerojatnih priča. Bilo bi šteta da barem dio ne završi u nekoj knjizi.

Kerum i konobarica u avionu

Ima puno predaja, a meni je najsmješnija ona o Željku Kerumu u avionu - smije se naša sugovornica. Dakle, bio Kerum u avionu i pričao na mobitel. Došla stjuardesa i zamoli da ga ugasi, a on će sugovorniku: - Evo mi konobarica kaže da ugasin mobitel. - Pa nisam ja konobarica... - A nega šta si onda? Da nisi pilot? Doduše, ima puno ljudi koji bi ruku dali da je ova posljednja priča živa istina.