zbog pesticida u dolini neretve sve više kancerogenih tvari i teških metala
 |
| Plodnas dolina Neretve koja je sve ugroženija |
Uobičajena praksa jedne ostarjele seljanke iz okolice Neuma da nametnike u kosi svojih dviju unučica suzbija nerazrijeđenim insekticidom, koji se koristi pri zaštiti ovaca, izazvala je ovih dana - nakon tragičnog epiloga - nemalo čuđenje javnosti.
A nesretna baka i još nesretnije djevojčice, zapravo su samo ukazale na staru te nikad primjereno tretiranu problematiku domaćeg sela i ukupne nam ekološke situacije, dakle, na prekomjernu prisutnost raznih pesticida i umjetnih gnojiva.
Ne, nismo zaboravili da je Neum ipak bosanskohercegovački grad, ali je činjenica da se upravo između njega i obližnjih mu Ploča, bilježe najveće kemijske i fizikalne anomalije, što svakako predstavlja nadnacionalni kompleks onečišćenja i od čovjeka izazvanih poremećaja u prirodi...
Dolina rijeke Neretve, s naglaskom na deltu, a kojoj smo tepali kao “Hrvatskoj Kaliforniji”, nažalost, već dugo je opterećena najrazličitijim izvorima ozbiljnih zagađenja.
Intenzivna poljoprivredna aktivnost zacijelo je prvi generator tako nepovoljnog stanja; njezini toksični i kancerogeni zaostaci poput fenola, ksenobiotika ili nitrata, dugo se zadržavaju u tlu i vodi, kao i u živim organizmima.
Posljednje mjerenje koncentracije teških metala u ribi ulovljenoj blizu Metkovića, pokazalo je povećane vrijednosti arsena, olova, kadmija i žive, a sumnjiva kolebanja ugrožavaju i školjkaše u Malostonskom zaljevu, s onu stranu neumskog “teritorijalnog diskontinuiteta”...
Sredstva za zaštitu i pospješeni rast poljoprivrednih kultura, međutim, ni približno nisu jedini razlog kontaminacije čitavog područja. Pločanska luka truje okoliš sasvim otvorenim pretovarom i prevoženjem rasutih tereta poput antracita i boksita, da ne govorimo o tamošnjim neuređenim odlagalištima azbesta. Neretvu sve više zaslanjuje prodor morske vode u nižim slojevima, što zasad još i nije strašno – ali usporedimo li to s očekivanim posljedicama u slučaju gradnje niza hidroelektrana s akumulacijama na gornjem toku Neretve, točnije projekta “Gornji horizonti” Republike Srpske u BiH, a kojem se službeni Zagreb baš i ne protivi, onda bi moglo biti strašno.
Sve rečeno zadobiva dodatnu težinu sjetimo li se da je delta Neretve bitan dio glavnog srednjoeuropskog selidbenog puta velikog broja ptičjih vrsta. Zbog takvog statusa, među ostalim, delta će do kraja ove godine steći naslov parka prirode, s pripadajućim zaštitnim mjerama i ograničenjima.
Tomu se očekivano ispostavlja nemali otpor lokalnih poljoprivrednih proizvođača, baš kao što su se prije gotovo pola stoljeća “jogunili” protiv tamošnjeg vizionara Stanka Parmaća, da bi ga kasnije gotovo beatificirali...
Nisu ljudi krivi što obrazovanje sada kreće u pravcu zaštite umjesto puke eksploatacije prirode: aktualni trend moraju svojim kooperantima, u skladu s međunarodnim “Eurogap” certifikatom za mandarine, objašnjavati i stručnjaci “Konzuma”, novoga gazde u ovoj dolini.
Pa tako možda jednom više i ne budu pesticidi u našim domovima zauzimali mjesto koje pripada najobičnijim medicinskim šamponima.
Igor Lasić