Tri godine uzaludno se bori Mijo Kundak iz Petrinjske ulice 154a protiv, kako on kaže, samovolje i kršenja zakona svojeg susjeda Dalibora Boltužića, te nebrige državne birokracije.
– Kamioni i radni strojevi mojeg susjeda, privatnog prijevoznika i poduzetnika, navečer između 18 i 24, a ujutro već od šest sati parkiraju se i manevriraju tik do moje kuće. Od buke nemamo mira ni danju ni noću, a smrdi nam iz ispušnih cijevi radnih strojeva i bačava s gorivom poslaganih pod mojim prozorom. Dodatni ekološki problem stvara pranje i servisiranje teških kamiona i građevinskioh strojeva, te pretakanje goriva iz bačava u kamione i strojeve - tvrdi Mijo Kundak, umirovljeni sveučilišni profesor iz Siska. Veli kako je sve do sada život na rubu grada, u Petrinjskoj ulici, bio idiličan, no sada je...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....