Koncem prošlog tjedna, spletom okolnosti, našao sam se na ordinacijskoj stolici jednog umirovljenog splitskog liječnika koji iz mirovine faturetaje kod privatnika. Dok je pregled trajao, spomenuti gospodin najednom me prepoznao i učinio ono što ljudi često čine kad se sudare s novinarom: otvore dušu, i izjadaju vam se oko neke stvari o kojoj misle da biste trebali pisati. Spomenuti gospodin rekao mi je kako potječe – kao manje-više svi mi – iz agrarne familije iz splitske okolice. Njegovi su živjeli od zemlje i motike.
Za mog sugovornika – kako mi je rekao – školovanje nije bilo stvar prestiža, nego način da se pobjegne od truda, žulja i crnice. Izučio je medicinu, desetljećima bio ugledan liječnik, zarađivao je pristojno i svaku paru koja bi pretekla ulagao u jedino u št...
Za mog sugovornika – kako mi je rekao – školovanje nije bilo stvar prestiža, nego način da se pobjegne od truda, žulja i crnice. Izučio je medicinu, desetljećima bio ugledan liječnik, zarađivao je pristojno i svaku paru koja bi pretekla ulagao u jedino u št...
