Crvena srca od tijesta oslikana ljubavlju

Običaj darivanja licitara, kojim mladić djevojci iskazuje svoju privrženost i ljubav duboko je ukorijenjen u hrvatskoj kulturnoj baštini. Umijeće izrade i darivanja licitara započelo je u Hrvatskom zagorju još u 19. stoljeću, a zadržalo se sve do danas. Prepoznao je to i UNESCO koji je licitarska srca uvrstio na reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta.

I danas se darivanje licitarskih 'srčeka' zadržalo kao običaj iskazivanja simpatija i postalo je nacionalni suvenir. No, obično je prva asocijacija na spomen licitara, ovog šareno ukrašenog kolačića od slatkog tijesta u obliku srca, zasigurno nacionalno marijansko svetište Marija Bistrica, gdje je ujedno i središte medičarskog i licitarskog obrtništva. I vjerojatno nitko nije otišao iz svetišta, a da za uspomenu sa sobom nije ponio barem jednog licitara ili svijeću.

Izrada licitara u Mariji Bistruici tradicionalni je obiteljski obrt. Gordana Mahmet-Habazin, vlasnica Medičarsko-svjećarskog obrta iz Marije Bistrice, jedna je od onih koji su nastavili obiteljsku tradiciju izrade licitara.

- Licitarski obrt je u našoj obitelj od 1900-te godine. Četvrta sam generacija u obitelji koji je vodio moj pradjed Temo, pa djed Josip, tata Zlatko, a sada i ja- započinje svoju priču Gordana čiji se suprug i sin također bave obiteljskim obrtom. Uz licitare, obitelj po tradicionalnoj recepturi proizvodi i medenjake, gvirc, te svijeće, odnosno sve što je nekada spadalo u tradicionalni medičarski i svjećarski obrt.

- Trudimo se održati tradiciju svih ovih godina. I sreća je što su licitarska srca ušla na UNESCO-ovu listu nematerijalne svjetske baštine“, ponosna je Gordana. No i dalje se iznenadi kada stranim turistima, koji navrate u Mariju Bistricu iznova mora objašnjavati priču o licitarskim srcima.

Licitari su tradicijski kolačići. Nekad su se radili na bazi meda i bili su jestivi. I premda se i danas za izradu licitara koriste jestivi sastojci, oni služe isključivo kao suvenir. Koriste se za različite prigode, od kićenja bora, do poklona dragim osobama. Uz oblik srca, licitari su od davnina poznati i u obliku bebice i konja. Danas ti oblici, kaže Gordana, nisu toliko popularni, jer mladi traže nešto novo i drugačije.

- Trudimo se prilagoditi modernijem načinu života i potreba, pa licitare možete danas naći i u drugim bojama i oblicima. Pokušavamo ispuniti želje naših kupaca, ali zadržavajući tradiciju- napominje Gordana.

Licitari se i danas izrađuju, oslikavaju i ukrašavaju ručno. Postupak je složen, a od faze pečenja, suđenja, bojanja i ukrašavanja, pa se do finalnog proizvoda prođu i tjedni. Svaki se radi pojedinačno, svaki oblikuje i ukrašava posebno, crta rukom. Zato je svako licitarsko srce unikat i malo umjetničko djelo, jedinstvena uspomena koja se dugo čuva i pamti.

SNJEŽANA DUKIĆ
FOTO: NEJA MARKIČEVIĆ

Bebice s ogledalcem Licitarska srca i licitarske 'bebice' koja su se poklanjala dragim osobama, na sebi su uvijek imala malo ogledalce. Kada bi dečko djevojci želi iskazati svoju naklonost i simpatiju, na proštenju bi joj kupio licitarsko srce na koje je zalijepljeno ogledalce. Time joj je želio poručiti – „Pogledaj kak' si zgodna. Tak si i meni zgodna...“

Ljubav u krasopisu Tradicionalni licitari u doba naših baka bili su ukrašeni i verzlinom – papirićem na kojem je bila krasopisom ispisana ljubavna ili prijateljska poruka. - Mladi bi danas modernije poruke, a ne ovako starinske- smije se Gordana, te dodaje kako bi mlade ipak trebalo podučiti da je staro-vrijedno i da tradiciju treba njegovati i poštivati kao veliko bogatstvo.

Jaslice Gordana Mahmet Habazin izradila je jaslice od licitarskih srca koje su 2009. godine išle na svjetsku izložbu jaslica u Rimu. Jaslice su bile vrlo primijećene i postigle su veliki uspjeh. Upravo su hrvatske jaslice od licitarskih srca bile motiv za plakat za oglašavanje izložbe.