Daleko od toga da sam svom snagom gurnuo u kola splitskoga gradonačelnika Željka Keruma, to jest u njegovu svojevremenu tezu da je protiv recesije najbolji lijek odlazak na selo (tko ga ima), pa malo kumpira, malo poma, koja kokoš i eto ti prosperiteta za mladog čovika – premda, istini za volju, u toj teoriji ima i ponešto što drži vodu – ali čvrsto vjerujem da nužnost unapređenja proizvodnog zelenog sektora, dakle poljoprivrede u najširem smislu te riječi, drži vodu u teoriji i praksi svake nacionalne ili regionalne ekonomije, u ovom slučaju dalmatinske.
Utoliko je, manje više, riječ o istoj stvari kad se govori o urodu rogača na Visu, teškoćama maslinara s prodajom ulja, ribljim veletržnicama, ekološkoj proizvodnji povrća, o kreditima Europske unije za poljoprivredu, očuvanju bioraznolikosti na otocima, HNS-ovu planu o Dalmaciji kao hrvatskoj Provansi, nastojanju da se u Splitu sačuva i unaprijedi Studij mediteranske poljoprivrede ili, na koncu konca, o projektu zelenog poduzetništva što ga kroz aktualni COAST projekt, ali i na brojne druge načine, podržava i promovira posebni program Ujedinjenih naroda (UNDP).
Zeleno poduzetništvo, hoću reći, ne treba doživljavati kao izlaz za nuždu, kao alternativu kad su sve druge propale, nego kao svjestan i odgovoran gospodarski, čak i kulturološki, izbor na temelju kojeg se svakako mogu ostvariti ekonomski, socijalni, demografski i drugi benefiti. Projekt COAST tako izravno i putem bankarskog sektora utječe na poduzetničke aktivnosti u ključnim djelatnostima na dalmatinskoj obali, poljoprivredi, turizamu, ribarstvu, marikulturi, kako bi načela očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti postala sastavni dio poslovanja u njihovoj branši.
Zapravo, svojim doprinosom želi pokazati da očuvanje prirode ujedno može biti i izvrsna prilika za razvoj gospodarstva lokalnih zajednica, osobito u ruralnim područjima kojima opasno prijete depopulacija i ubrzano starenje stanovništva. Primjerice, otok Vis, prostor izrazite biološke raznolikosti, očuvanih prirodnih resursa te bogate tradicijske i kulturne baštine, iznimno je izložen opasnostima neodrživog razvoja, nekontrolirane izgradnje, neplanskog turizma i galopirajuće depopulacije, što su prijetnje i u cijeloj Dalmaciji.
Sačuvati bioraznolikost, prirodna i tradicijska bogatstva te pružiti lokalnom stanovništvu priliku za zapošljavanje kroz program zelenog malog poduzetništva utemeljen na tradicijskim sektorima – poljoprivredi, turizmu i ribarstvu – trebao bi biti logičan prioritet i lokalnih vlasti i cjele zajednice, pa je razumljivo da je od ukupno 79 aktualnih UNDP zeleno poduzetničkih projekata duž cijele Dalmacije njih čak 10 smještano na Visu.
Vinogradarsku tradiciju otoka nastavljaju Nikša Roki, Ante Ivčević i Damir Radica, Toni Bunčić pionir je proizvodnje prirodnih kozmetičkih preparata na bazi ekološkog aromatičnog i ljekovitog bilja, poljoprivredni obrt “Brojne“ proizvodi slasticu od smokava “Viški hib“, koji postaje gastro brand otoka, turističku ponudu obogaćuje i prvi konjički klub na otoku, “Tramontana“, pokrenut je projekt revitalizacije drevne ribarske brodice falkuše...
Sve to s potporom programa „zelenog poduzetništva“. UNDP je prepoznao velike potencijale Dalmacije i do sada je 79 perspektivnih i održivih zelenih projekata ostvarilo PPZP potpore. Darovnice od 800.000 dolara omogućile su razvoj projekta vrijednih 13.200.000 dolara, dok projekti podržani kombinacijom kreditnih jamstava i darovnica vrijede dodatnih 7.300.000 dolara. Do sada je 14 zeleno poduzetničkih projekata uključeno u Jamstveno-kreditni fond, a poziv na iskazivanje interesa trajno je otvoren u sve četiri dalmatinske županije, te se posve realno očekuje povećanje takvih projektnih pothvata.
Zapravo, programi za poticanje zelenog poduzetništva na području Dalmacije postali su preporuka za njihovu implementaciju i na području cijele Hrvatske, pa i u široj regiji. Pametnome dosta.
MLADEN KRNIĆ
