Biogradska noć: smazali pola kvintala ribe i vola od 630 kila

Biogradska noć, najveća ovoljetna fešta u centru Jadrana, bila je nesvakidašnje bogata užicima svake vrste. Nije tu bilo samo uobičajenih klapa, svirki na nekoliko bina i šetkanja po rivi, nego još puno toga da se u malo riječi ne može sve ni reći. Biograjci su svemu dali svoj poseban štih, ne samo u početnom nastupu mažoretkinja, nego i kroz cjelonoćni program.

Za sladokusce je bilo posebno zanimljivo to što su su članice mjesnog KUD-a, uz folklorni nastup, priredile i nekoliko vrsta tjestenina na svoj način, najslađa je bila ona “oko prsta”. Na dugoj, znatižljenih turista punoj biogradskoj rivi, najveća je atrakcija ipak bio vol na ražnju. Komadinu od čak 630 kila dopremila je i priredila ekipa iz Kloštara Podravskog. Koliko je to zahtjevan posao, najbolje se zna po tome da je vatra pod volom zapaljena u zoru, a da je nakon 14 sati pečenja, odnosno oko deset navečer vol još bio “u rotaciji”, a na njemu oko trećina mesa. Čekalo se na sočnu porciju i po pola sata.

– Eno se srdele peku na svakom kantunu, ali tamo nema gužve, nadam se da će mene dopasti jezik da mogu bolje pričati, cupkala je postarija Biograjka u redu i slavila mjesnog meštra od fešte Ivu Eškinju. Taj, već legendarni, glavni čovjek biogradskog turizma za ovu je feštu zbilja osmislio bogat program – uz bogatu svirku tu su bili i KUD-ovi iz okolnih mjesta. Ića i pića u potocima, a vrhunac je bio defile tridesetak jedrilica i brodova s bakljama koji su najavili urnebesni vatromet.

– Vidjet ćete, bit će to nešto posebno. Vatromet u ritmu glazbe, bum, bada, bum, opisivao je dosad neviđeni ugođaj na ovim prostorima Ivo Eškinja, direktor TZ-a Biograd. I uistinu, na zvuke Starussovog Zaratustre iz Odiseje u svemiru poletjele su s mora u zrak raznobojne rakete, a njihova eksplozija podudarala se s timpanima koji su odjekivali iz zvučnika postavljenih posvuda uz rivu. Urnebesni krešendo vatromet je doživio uz Queenovce i We Are The Champions.

Mnoštvo od nekoliko desetaka tisuća ljudi pratilo je ovu kanonadu svjetlosnih i zvučnih efekata, upijajući svaki trenutak za dugo pamćenje, a na koncu se prolomio gromoglasni pljesak. Uistinu nešto neviđeno lijepo. A koliko je sve bilo dobro isplanirano, vidjelo se po tome što je tih dvadesetak minuta vatrometa i uvodne parade brodova cijela riva bila u mraku, čak je i na okolnim kafićima i terasama prestalala treštati glazba da se svi mogu posvetiti doživljaju.

Biogradska noć je zatim nastavila tutnjati do sitnih sati, sve dok se i zadnji komad mesa s vola nije skinuo, dok se svirači nisu umorili a turisti popadali od umora...

Edvard Šprljan/EPEHA