Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar

Lako je nama dok na ulicu žele izići članovi gay zajednice. Što li će tek biti ako iziđu članovi Hrvatske Demokratske Zajednice? RACO, PODSTRANA

Kako poslati komentar

Hrvatska

Objavljeno 17.11.2011. u 20:36

Zagreb dostojno obilježio Dan sjećanja na Vukovar (FOTO)

GALERIJA

Dan sjećanja na Vukovar i ove je godine u Zagrebu, diljem Vukovarkse ulice, ponovo obilježen paljenjem svijeća duž ulice.

Za ogranizaciju se pobrinuo Klub Veterana 148. brigade HV Zagreb - Trnje. Uz svirače limene glazbe, i brojni političari su odali počast, kao gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs i drugi...

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

Komentari Morate se prijaviti da biste komentirali članak.

Komentar od: krokodil41 | Komentirano: 18. studeni 2011. 23:35
Mate 1959 @

tako h-su " hrabri " velika vecina u SDP-u . kukavica do kukavice - a brane ih jos i izdajice -koji se sakrivaju iza "imuniteta" urednistva SLOBODNE DALMACIJE ....!

...zato putuju i vlakivima ti -kukurikuci- koalicionasi- autocestama i vozacima su velika opasnost ,zato su v" cugu -cugaju revno iz bukara....!

-KU- KU-RI-KU + HA DE ZE - sve su iste -protuhe( bar vecina njih).
Komentar od: sup | Komentirano: 18. studeni 2011. 10:55

"Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad hrvatskim narodom, za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara.

Optužujem vas gospodo, što ste dopustili da gladuju dok ste vi bili siti, zato što je vama bilo toplo, a njima hladno. Dok ste vi gasili žeđ pićem po vlastitom izboru u željenim količinama, njih ste osudili na jušnu žlicu vode.

Gospodo sabornici, dane ste provodili u ukusnim domovima i isto takvim uredima, a Vukovarcima ste dodijelili vlažne i tamne podrume. Za vaše noći odabrali ste tople i meke pokrivače, njima ste prepustili mokre i smrdljive deke. Zar zaista mislite da su za to svi ovi ljudi dali svoj glas? Zašto ste naše bebe i našu djecu osudili na krastavost?

Da li su sve infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara? Osuđujem vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli, za sav strah kojim su ispunjene dječje oči, za svaki prigušeni krik, za sve suze, isplakane i neisplakane.

Osuđujem vas, gospodo sabornici, za svaku na živo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na živo izrezanu ranu i izvedenu operaciju. Osuđujem vas za sve boli gladnih i žednih ranjenika, za sav očaj i umor naših liječnika i ostalog medicinskog osoblja. Osuđujem vas za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova.

vukovarOsuđujem vas za sav očaj borca kada je shvatio da nema više čime napuniti svoje oružje. Osuđujem vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su u Vukovar stigli nepobitni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta i obranu Vukovara, ali ista ne želi biti upotrijebljena, odnosno dostavljena zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja, a koju je zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadataka koji je postavljen pred njih.

Osuđujem vas, gospodo, za svu bol trenutka kada ja Vukovar shvatio da između vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike.

Osuđujem vas, gospodo, za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu pokapajući ga. Hrvatski narod nije vas za ovo ovlastio i zato vas optužujem za IZDAJU. Optužujem vas, gospodo, zato jer ste stajali ispred svetinje hrvatskog naroda, ispred hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dopustiti. Okaljali ste našu zastavu i zato vas optužujem.

Optužujem vas zato što ste svojim izdajničkim ustima pjevali našu lijepu himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste, heroji Lužca, heroji Mitnice, Sajmišta, Borova naselja, heroji Bogdanovaca. Heroji Vukovara pjevali su je dok su branili Vukovar u tijeku borbe, kad su sahranjivali raskomadane ostatke svojih prijatelja, pjevali su je dok su umirali.

Osuđujem vas, gospodo, jer si uzimate to pravo. Nedopustivo je da vi, pod čijim blagoslovom Vukovar umire, pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučeničku smrt. Optužujem vas za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniteljima Vukovara.

Osuđujem vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti.

Zavaravate se ako mislite da ćete vi prije doći do njih. Ne možete – garantiramo. Također garantiramo da ćete u budućnosti ući i ostati u povijesti kao izdajnici i zločinci i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar."
Komentar od: | Komentirano: 18. studeni 2011. 8:15
Davno je bilo, ne nebi spominjo imena, ko' nas je to prodo i koja je bila cijena naših života što Bog je uzeo, il' nam dao, tri mjeseca pakla, a onda je Vukovar pao, a i mi skupa s njim, al smo se predali hrabro, mjesec dana nakon što je umro Blago Zadro, al je ostala gorčina u grlu koje me žeđa, na pozive u pomoć dal su okretali leđa, ko' je Ovčaru preživio, ne pitaj šta je prošo, u Stajićevu Nišu, ja sam u Mitrovicu o'šo. 4 mjeseca logora, za svaki sekund ožiljak, pa izišo u razmjeni kad je već bio ožujak, pa šta to znači da sam imao sreće, što sam ostao živ, imali tu nesreće veće, što sam vidio i čuo, ne to se neda zaboravit, nema doktora što može ove rane oporavit, kao ni moju dragu što bolest uzela mi, još prošle godine, dok moja Sara ima 3, ona me drži na životu, samo moja kćerka jeste i sjećanje na moje dečke sa Trpinjske ceste...

Boli me sjećanje na dane slavne, dane ponosne, al' borim se, i nedam se dok Dunav tiho protiče... I boli me istina što nema onih koje volim ja. Pokriva ih zastava, nek sanjaju u sjeni hrastova...

A moja mala Sara o tom nezna ništa, ona zaspe sa osmjehom i sanja igrališta, kolače i bombone, a ne bombe i komblone, ko njen stari, ne vidi proklete demone. Ne vidi krvave rovove i popaljene krovove rodnoga grada, ona ne zna ništ o ovome. I bolje da ne zna, nek je sretno djete, samo zna da tata guta neke roza tablete kad ga boli glava, al ne postoji taj prozac ni xanax za ove košmare uvučene u mozak što mi nedaju uklonit barikade i klade. Zakopavam mrtve u prošlost, a oni ih vade, šta mi to rade ljudi koda nisam sav svoj, tresem se i drhtim, koda nisam sav svoj dok me kupa hladni znoj, nešto u meni kipi, peku me naši haški, kundak života tuče, zaista boli vraški. Opet sam pošo, plako, jer više neznam kako, borit se protiv toga nimalo nije lako, i koda nemam ništa drugo osim te granate, al neka, i to će bit dovoljno, ako se vrate...

Boli me sjećanje na dane slavne, dane ponosne, al' borim se, i nedam se dok Dunav tiho protiče... I boli me istina što nema onih koje volim ja. Pokriva ih zastava, nek sanjaju u sjeni hrastova...

O dragi Bože, kao da nije u snu, kada koljena od krvi, a ja stojim baš na dnu, a oko mene poklani, streljani, pretučeni, unakaženi, nevini i do smrti mučeni. Odjednom i ja tonem u krvavom blatu, al mi Sara drži ruku, i viče nedam svog tatu, i onda nestaje sva tama, jer je anđeo nad nama, pa nam šalje oblak na kojem je Sarina mama, moja draga žena, blješti od sunčevih snopova, i somjeh moje kćerke, jači od milijun topova, mi zagrljeni sretni, zato plačemo nas troje, odjednom oko nas svi moji prijatelji stoje. Svi još uvijek ljepi, svi mladi ko na slici, i svi mi u glas kažu da je došao kraj bitci. Da živim sad za žive, mrtvih samo da se sjećam, pa se izljubim sa svima i to im obečam. Kažu zbogom, i opet sve je isto ko i prije, silni Dunav, na vodotornju se zastava vije, ja se budim jer se Sara smije, i ručice dvije mene grle oko vrata, dokaz sreća u meni je...

Boli me sjećanje na dane slavne, dane ponosne, al' borim se, i nedam se dok Dunav tiho protiče... I boli me istina što nema onih koje volim ja. Pokriva ih zastava, nek sanjaju u sjeni hrastova...
Komentar od: mate1590 | Komentirano: 18. studeni 2011. 1:02
ZLATKO GAL

Opet se nemoze komentirat tekst veleumnog yugoslavena
i nadrinovinarcica Galusa Nostradamusa...


.
Prikaži još Nema više komentara. Zatvori.