Bjelorusija, zahvaljujući svome slikovitom predsjedniku
Aleksandru Lukašenku i ovih dana nastavlja svoju trajnu svađu s većim dijelom svoga bližeg i daljeg okoliša. Činjenica da on već gotovo dva desetljeća u svojoj zemlji gradi “socijalističko tržišno gospodarstvo“ trebala bi njegovim sunarodnjacima jamčiti, ako već ne stanovito blagostanje, a ono barem dozu sigurnosti. Lukašenko im pak omogućuje uzbudljiv život – ono što je netko nazvao “suviškom povijesti“.
Bjelorusija, zemlja koja se većim dijelom proteklog desetljeća znala hvaliti i stopama rasta između pet i deset posto, kao i čudesnim stopama nezaposlenosti manjim od dva posto, ovih dana je u golemoj stisci s devizama, pa pomoć traži na svim stranama, uključujući i ...
