Ulični prosvjedi, koji su se ispuhali i okopnili nekako baš u vrijeme kada im je Slavoj Žižek – uz diskretni nagovor Srećka Horvata - priznao povijesnu važnost i sudbinsko značenje, okupljali su buntovnike, očajnike ili barem znatiželjnike različitih nazora i ambicija. Dok su se jedni ložili na slogane koji su mrvicu preradikalni čak i za ukus prosječnoga paleokriptoboljševika iz noćne more krupnoga kapitalista, drugi su pokazivali simptome kroničnog desnila. Između tih dviju krajnosti stiskali su se ljudi s manje prčevitosti i strasti, zagovornici maloga milijuna što razboritih, što budalastih opcija.
Kada ispod svega podvučemo crtu, ispada kako su samo dva zahtjeva ujedinjavala karnevalski šareno mnoštvo demonstranata: inzistiranje na ostavci Jadranke Kosor i o...
Kada ispod svega podvučemo crtu, ispada kako su samo dva zahtjeva ujedinjavala karnevalski šareno mnoštvo demonstranata: inzistiranje na ostavci Jadranke Kosor i o...