Slobodna Dalmacija

U dubrovačkoj obitelji Batarilo vrijeme do početka nove školske godine odbrojava se usitno, a buduća prvašica Bruna ne može dočekati prvi dan u klupama.

Nema tremu kao neki vršnjaci, ne poznaje strah ni brige koje more njezine roditelje, nastavnicu talijanskog Ivanu i tatu Marija, koji navigava “na strancu” i zbog promjene brodske smjene ne može stići odvesti kćerkicu prvi put u školu, kako je planirao.

Mama sve sredila

- Znam što nas čeka kad Bruna sljedećeg tjedna postane učenica. Budući da i sama radim u prosvjeti, svjesna sam koliko će biti školskih obveza kojima treba podrediti dnevnu rutinu. Sada sam na porodiljnom dopustu, pa će se biti malo lakše organizirati. I suprug ima povoljan ugovor s kompanijom, dva mjeseca na brodu, a dva doma. Baš smo se sinoć čuli telefonom. Toliko je htio doći u Dubrovnik da Brunu odvedemo u školu, ali kasni tjedan dana na putu od Koreje do Emirata, pa ću ja morati u ponedjeljak preuzeti svu odgovornost – priča nam Ivana i otkriva kako su, zbog Brunine silne želje da postane prvašica, psihološke pripreme za odlazak u školu počele još lani.

- Sada smo ih samo intenzivirali. Prvo smo kupili 500 kuna vrijednu školsku torbu, u ružičastoj boji, s njezinom omiljenom junakinjom. Skoro smo kompletirali i udžbenike za prvi razred, nedostaju nam samo još dva. Obišli smo cijeli grad u potrazi za pisankama, vodenim bojicama, pernicama... – kaže mama Ivana, koja uz školarku Brunu brine i o devetomjesečnom sinčiću Niku, veselom sudioniku svih gužvi koje prate odlazak u školu njegove starije sestre, kojoj je šest i pol godina.

- Planirali smo Brunu upisati u cjelodnevni boravak, no ipak smo odlučili s tim pričekati. Bit će ionako dovoljno zauzeta izvanškolskim aktivnostima, izletima... suprug i ja već unaprijed se radujemo prvim školskih praznicima. Valjda će dotad malo popustiti stres – nada se Ivana Konsuo-Batarilo, kojoj je dodatno opterećenje i težina kćerkina pink-ruksaka pretrpanog knjigama i bilježnicama.

Sistematski pregled

- Bruna je na sistematskom pregledu imala 25 kilograma, a torba joj je već sada teška oko šest kila. Pitam se kako će dijete taj teret vući svaki dan u školu i iz škole – brine se mama Ivana, koju Bruna tješi i spremno pozira s prepunom torbom.

Ako se računa da prosječna torba ima oko šest kilograma, to znači da prvašići na svojim nejakim leđima tijekom školske godine prenesu više od tone tereta, ako računamo samo put od kuće do škole, odnosno preko dvije tone u oba smjera.

- Težina školske torbe od pet-šest kilograma zbilja je previše. To je četvrtina ili trećina težine prosječnog prvašića, što znači da je to isto kao da osoba od 80 kilograma na leđima nosi teret od 20 do 25 kilograma - ističe splitski ortoped dr. Zlatko Ivanišević.

Struka, naime, preporučuje da težina torbe iznosi tek deset posto dječje kilaže, no taj iznos u pravilu premašuje 20, pa čak i 30 posto dječje težine. I to, na žalost, može ostaviti posljedice na dječju kralježnicu.

- Može doći do njezinog iskrivljenja, kifoze i skolioze, a mogu se javiti i bolovi zbog zamora mišića. I sve to može se dogoditi već nakon pola godine nošenja teške torbe - upozorava dr. Zlatko Ivanišević.

Stoga je, poručuje, iznimno važno pravilno rasporediti teret, kako bi se što je više moguće rasteretila kralježnica i spriječilo njezino iskrivljenje. To znači da bi teže knjige trebalo stavljati na dno torbe i dio bliži leđima, čime se skraćuje poluga opterećenja kralježnice.