Slobodna Dalmacija

Katolička crkva  nije u sustavu PDV-a, a ubuduće bi plaćala porez na poslove kojima se ostvaruje profit. To se ne odnosi na mise za pokojnike, blagoslove kuća, obrede za razne sakramente, krštenja, krizme...

PIŠU SAŠA HORVAT MARIJANA ŠEŠO

Katolička crkva u Hrvatskoj navodno razmišlja o ulasku u sustav PDV-a. Neslužbena je to vijest koja do sada nije dobila potvrdu ni od jednoga crkvenog službenika. Nismo bili bolje sreće ni s biskupijskim ekonomima koji su većinom na godišnjem odmoru. No mediji su prenijeli kako biskupi na ulazak u sustav PDV-a gledaju blagonaklono i da se o tome sve češće govori u crkvenim krugovima.

Vjerske zajednice, pa tako i Katolička crkva, ne plaćaju PDV, te bi se to odnosilo na poslove kojima se ostvaruje profit. Konkretnim i slikovitim riječima, svećenici bi počeli izdavati račune. Čitatelje vjernike ne bi trebala uznemiriti ta činjenica jer se porez ne bi odnosio i na vjerske usluge svećenika koje koristi većina, a čije su cijene propisane unutar svake biskupije. Govorimo o uslugama kao što su mise za pokojnike, blagoslovi kuća, obredi za razne sakramente, krštenja, krizme...

Plaćanje poreza odnosilo bi se na ostvarivanje profita kao što je pri iznajmljivanju crkvenih prostora, prodaji raznih vjerskih predmeta (npr. svijeće, križevi, kalendari...).

Nadalje, ulazak u PDV pozitivno bi utjecao na obračune pri brojnim obnovama crkvenih zdanja, spomenika i sličnoga. Naime, svećenik kao krajnji korisnik, kao i svi ostali građani, plaća PDV na, uzmimo za primjer, građevinske radove obnove zvonika crkve. No svećenik nema pravo na povrat poreza kroz pretporez, jer Crkva nije u sustavu PDV-a.

Caritasu povrat poreza?

Za mišljenje smo upitali jednog župnika iz zadarske nadbiskupije koji nam je iz konkretne prakse pokazao svoj stav prema PDV-u.

- O tom prijedlogu za ulaz Crkve u PDV nisam ništa čuo. No mogu iz svoje prakse posvjedočiti svoj odnos prema PDV-u. Nekoliko puta sam obnavljao crkvu i izvoditelj radova mi je ponudio da zaobiđemo izradu računa, kako ja ne bih platio PDV. To sam odbio jer želim imati sve račune svih radova koje naručujem. Još važnije, bilo bi licemjerno s moje strane da izbjegavam plaćanje PDV-a, a da s oltara govorim drugo - kazao nam je mladi župnik, dodavši kako plaća PDV po savjesti te da bi to trebao biti i pedagoški potez za ostale građane.

Iako su to prednosti ovog poreza, jedan stariji župnik iz dubrovačke biskupije rekao nam je da nije upoznat s tom idejom, no kako je upitno koliko bi svećenik imao vremena za svu tu administraciju koja bi slijedila iz takvog zakona.

Isto tako moguće je da bi ulazak u sustav PDV-a koristio i crkvenim dobrotvornim ustanovama kao što je Caritas, koji na sve što nabavlja, kao što su hrana i odjeća za potrebite, plaća porez jer bi možda mogli ostvarivati povratak PDV-a. Ni rektor svetišta Marije Bistrice Zlatko Koren nije upoznat s tom idejom.

- Što se tiče povlastica pri obnovi crkvenih zdanja, ovdje u svetištu su one pod nadležnosti Ministarstva kulture. Tako da oni plaćaju popravke. Nadalje, mislim da ljudi koji prodaju na štandovima razne vjerske predmete plaćaju općini neki oblik rente za prostore na kojima se nalazi njihov štand - riječi su don Zlatka.

Plaćanje ‘na ruke’

Inače, kad god ste za čuvanje djece dadilji platili ‘na ruke’ ili dali ‘čisti keš’ gospođi koja vam glača, sudjelovali ste u gospodarskoj ‘zoni sumraka’ i doprinijeli razvoju sive ekonomije u Hrvatskoj.

U istom loncu nalaze se i mnoge druge djelatnosti koje građani odrađuju na crno, bez ugovora, izvan radnog vremena i u fušu kod kuće. Tu se, primjerice, ubrajaju neprijavljeno iznajmljivanje soba i apartmana, večera u restoranu bez računa, ali i upošljavanje na crno radnika na gradilištu ili prodaja voća na plaži, odnosno svako ‘okretanje’ novca i ostvarenje zarade bez prijave, plaćanja poreza i doprinosa državi.

Prema procjenama, udio sive ekonomije u domaćem BDP-u kreće se oko 17 posto, po visini sive ekonomije Hrvatska je sedma u Europi. Zbog nje državni proračun godišnje ostaje ‘kraći’ za desetak milijardi kuna nenaplaćenih poreza i naknada, a samo od iznajmljivanja stanova neprijavljenim podstanarima država gubi milijardu kuna godišnje.

Analitičari su još lani predviđali uzlet sive ekonomije zbog recesije, no 2010. godina ih je demantirala, a sindikati upozoravaju kako je ljetos posustala čak i ta ‘nevidljiva’ grana gospodarstva.

Kriza ih ‘nagrizla’

- Sive ekonomije u Hrvatskoj skoro više nema, no to nije rezultat poboljšanja savjesti u gospodarstvu, nego posljedica krize. Zbog manje poslova, propada i sivi sektor, a nitko ne zna koliko je radnih mjesta, uz 100 tisuća registriranih, propalo u sivoj ekonomiji. Ti ljudi su u fušu morali raditi kako bi skrpali kraj s krajem i nekako uspjeli preživjeli, no objektivno je teško procijeniti koliko ih ima - objasnio je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Ako, pak, nekog od nezaposlenih inspekcija uhvati kako radi ‘u fušu’, Hrvatski zavod za zapošljavanje će mu istoga trenutka po dojavi ukinuti naknadu i izbrisati ga sa svog popisa, upozorila je Matijana Blašković, glasnogovornica HZZ-a.

Rad na crno najviše je ‘stradao’ u sektoru graditeljstva, u kojemu siva zona zauzima oko 20 posto, gdje je bez posla više osoba nego što priznaju službene statistike. Naime, ‘šljakeri’ su se na bauštele švercali iz susjednih zemalja, od BiH do Makedonije.

 U hotelijerstvu i restoraterstvu siva zona zahvaća čak trećinu poslovanja, no u tom se sektoru sivi udio čak blago povećava. Ovoga ljeta, međutim, loše prolaze sve prateće i obrtničke djelatnosti te uslužni domaćinski poslovi poput bojenja stanova, vodoinstalaterskih radova i lijepljenja pločica do pranja stubišta, knjigovodstvenih poslića i sitnih popravaka kućanskih aparata.

Za većinu tih ‘bezazlenih’ aktivnosti ranije smo nekome plaćali na ruke, no sad ih odgađamo ili smo ih prisiljeni odraditi sami.

Po leđima poreznih obveznika Siva ekonomija je vrlo prisutna u cijeloj zemlji i u svim segmentima društva, a taj segment definiran je kao rad u ‘neslužbenom gospodarstvu’ koji najviše ugrožava porezne obveznike, budući da se sva davanja prebacuju na njihova leđa. Država tada one ‘legalne’ još jače porezno pritišće. Takva praksa najraširenija je kod obrtnika gdje, dok jedni grcaju plaćajući nužne namete, drugi odjavljuju radionice i obrte, ali nastavljaju raditi ‘u fušu’ i otimati posao registriranim kolegama.

Lani otkriven 1921 zaposleni ‘ilegalac’ Za borbu protiv sive ekonomije u zemlji zaduženi su Državni inspektorat, Porezna uprava Ministarstva financija te gospodarska inspekcija Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Lani su, prema izvješću Državnog inspektorata, inspektori otkrili 1921 ilegalno zaposlenu osobu, od čega je bilo 605 stranaca, dok su u djelatnosti trgovine u 35.762 nadzora utvrdili 12.153 povrede propisa. Gospodarski inspektori obavili su i 42.704 inspekcijska nadzora iz područja ugostiteljstva, prijave i odjave turista i boravišne pristojbe, a u kontroli turističkih domaćinstava, kuća i stanova za odmor kao najčešće prekršaje utvrdili su 445 slučajeva rada bez upisa u propisani registar, 93 neispunjavanja propisanih uvjeta, 342 puta domaćini nisu prijavili goste turističkoj zajednici, a 1619 puta nije plaćena boravišna pristojba. Popis gostiju manjkao je kod 200 iznajmljivača, a 181 ih nije izdao račun turistima.

Dinamo na Mandžukiću zaradio 9 milijuna eura, država ni lipe Najbolji primjer nogometnog kluba koji okreće golemi novac, a država od toga nema gotovo ništa, jest zagrebački Dinamo. Prigodno organiziran kao udruga građana zagrebački klub, rukovođen izvršnim dopredsjednikom Zdravkom Mamićem, vješto vozi slalom kroz porezno-zakonske rupe već godinama. Zadnjih nekoliko godina Dinamo je realizirao niz velikih transfera, a hrvatski proračun nije se baš napunio zahvaljujući Mamićevim poslovnim rezultatima. Zakon o sportu Dinamu, ali i ostalim nogometnim klubovima, omogućuje da registrirani kao udruge građana ne plaćaju porez na dobit, dok Zakon o porezu na dodanu vrijednost nije predvidio oporezivanje nogometnih transfera PDV-om!? Dinamo je, tako, od nedavnog transfera Marija Mandžukića u Wolfsburg uprihodio devet milijuna eura odštete! Kao dioničko društvo morao bi državi platiti 20 (1.800.000 eura!?) posto na ime poreza na dobit, ali kao udruga građana Mamić, pardon Dinamo, oslobođen je tog nameta. P. SMOLČIĆ