Samo zahvaljujući prisebnosti, ali i iznimnoj hrabrosti Marije Zdilar, spašen je njezin petnaestomjesečni sin Branimir, a u košmaru hrabra je majka uspjela spasiti i svoju glavu. A sve se dogodilo u nekoliko trenutaka.
U nedjelju nakon 10 sati malo pojačan južni vjetar dobro je zanjihao četrdesetak metara visoke jablane uza samu rijeku Vrljiku u Glavini Donjoj, na predjelu Perinuša. Ispred kuće Ante Zdilara, mali Branimir igrao se s majkom.
Zvali sve službe, a nitko nije ‘trznuo’
− Odjednom je nešto puknulo, kao grom. Krajičkom oka vidjela sam grdosiju kako se spušta prema meni. Samo sam se bacila na Branimira i odgurnula ga, pala sam preko njega, a veliko se deblo stropoštalo na ogradu, pred sama kućna vrata, nekoliko centimetara od moje i Branimirove glave, baš na mjestu...