splićanin nakon 68 godina uporne potrage pronašao majčine posmrtne ostatke
 |
| Mjesto podno Mosora gdje su pronađeni ostaci ubijene Ivke |
| Miješaju mi se osjećaji tuge i radosti. Radostan sam jer sam pronašao majčine posmrtne ostatke, a tužan jer je imala tako grozan završetak života, kaže primjetno potreseni Petar Tomaš |
| piše ivica marković |
Nakon 68 godina potrage za posmrtnim ostacima svoje majke Ivke Tomaš (Markovinke), njezinu sinu, 82-godišnjem Petru Tomašu, napokon je pao veliki kamen sa srca.
Naime, posmrtni ostaci njegove majke, koju su 12. rujna 1942. godine tijekom noći, iz Jesenica pokraj Splita, partizani iz Mosorskog odreda odveli na nepoznatu lokaciju i ubili, pronađeni su u Zubića jami, na Mosoru, na predjelu Kučinski dolac.
Miješaju mi se osjećaji tuge i radosti. Radostan sam jer sam napokon pronašao majčine posmrtne ostatke, a tužan sam jer je imala tako grozan završetak života. Napokon ću moći majku dostojanstveno pokopati u našu obiteljsku grobnicu u Jesenicama. Još moram naći posmrtne ostatke svoga oca, kojega su također odveli partizani iz Mosorskog odreda u nepoznatom smjeru − kazuje primjetno potreseni Petar Tomaš dok s njim razgovaramo u njegovu stanu u Tolstojevoj ulici.
Sudjelovali i speleolozi
Petru Tomašu jučer je vijest da je uz pomoć DNA analize utvrđeno da se u Zubića jami nalaze i posmrtni ostaci njegove majke, javio dr. Antonio Alujević, poznati splitski sudski vještak patolog, koji je obavio ekshumaciju.
− Krv za DNA analizu dao sam dr. Alujeviću prije mjesec dana, i uz pomoć te krvi sada je utvrđeno mjesto smrti moje majke Ivke i pronađeni su njezini posmrtni ostaci. Majku sam zadnji put vidio nekoliko dana prije nego što su je partizani odveli i ubili, kada me je odvela u Zagreb kod jedne gospođe, gdje sam nastavio gimnazijsko obrazovanje. Kad se 12. rujna te 1942. vratila iz Zagreba, odmah su je partizani odveli i ubili. Iza sebe je ostavila supruga Ivana, mene, moje sestre Baricu, Palmu, mlađeg brata Stipu i najmlađu, jednogodišnju sestru Emiliju − kazuje Petar Tomaš.
Za majčinu sudbinu nije znao nekoliko mjeseci, jer je izgubio svaki kontakt s obitelji, a prve informacije o majci dobio je početkom 1943. od Marija Pešića iz Omiša, s kojim je bio na školovanju u tadašnjim Sremskim Karlovcima. Pešić je za sudbinu Ivke Tomaš doznao od svojih roditelja.
− Nisam vjerovao, sve je bilo rekla-kazala. Postojala je sumnja da mi je majka imala takvu sudbinu, ali nitko mi te informacije nije mogao potvrditi. Istinu sam doznao kad sam za Božić 1943. došao u posjet obitelji u Jesenice. No, tu nije stala tragedija moje obitelji. Naime, nakon što sam se vratio s božićnih blagdana, oko 2. veljače 1944. doznao sam da su mi partizani odveli i oca Ivana i ubili ga − kazuje Petar Tomaš.
 |
Ekshumirani dijelovi tijela i predmeti Ivke Tomaš, koju su
partizani ubili 12. rujna 1942. godine na predjelu
Kučinski dolac |
Nakon ratnih godina koje je proveo u Zagrebu, Sremskim Karlovcima (gdje se školovao) i nakon što je preživio strahote Bleiburga, Petar Tomaš vratio se u Jesenice, svojoj braći i sestrama.
− Nakon mojeg dolaska kući, mi braća i sestre odmah smo počeli tražiti posmrtne ostatke roditelja i ta je potraga trajala do jučer. Sami smo ih tražili po mosorskim jamama, sto puta su nas htjeli onemogućiti da nađemo naše najmilije, no u tome nisu uspjeli. Dobivali smo podatke od raznih ljudi koji su znali nešto o sudbini mojih roditelja, no sve do pojavljivanja dr. Antonija Alujevića nismo uspjeli naći majku. Interesantno je da je na vađenju ovih kostiju iz Zubića jame radio moj unuk Domagoj Laušić iz Gorske službe spašavanja i Speleološke udruge “Špiljar“. Javio sam cijeloj obitelji, svim mojim sestrama, da smo pronašli majčine posmrtne ostatke. Miješaju nam se tuga i radost. Nažalost, brat Stipe preminuo je i nije dočekao da dozna sudbinu naše majke. Moram se čuti i s obitelji Šare iz Jesenica, čiji su članovi nestali iste noći kad i moja majka. Možda su i oni bačeni u ovu jamu, pa nađu i njihove posmrtne ostatke. Vidjet ćemo, ako su i Šarini u ovoj jami, možda ih zajedno i pokopamo. Zajedno su odvedeni u smrt, zajedno su ubijeni, zajedno im se 68 godina nije znao grob, pa bi bio red da zajedno i počivaju u miru − zaključuje Petar Tomaš.
‘Sat povijesti’
− Kao prosvjetni radnik, radio sam u školi u Žrnovnici. Tamo sam 1962. godine ispitivao povijest jednog postarijeg muškarca koji nije na vrijeme završio školu. To sam ispitivanje povijesti iskoristio kako bih ga pitao o Mosorskom partizanskom odredu i o akcijama koje su provodili na području oko Splita. On mi je sve rekao, čak mi je rekao i za akciju kad su partizani odveli moju majku − kazuje Tomaš.
|
Nije bila ‘na liniji’
− Moja majka Ivka Tomaš po zanimanju je bila primalja i bila je vrlo pobožna žena. U Jesenicama su je svi poštovali, imala je veliki autoritet i spasila je mnoge živote. No, nije bila na partijskoj liniji. Zbog toga su je odveli i ubili − kaže Tomaš.
|
Još žrtava
Ekshumacija je obavljena na dubini od 30-ak metara. Radi se o koštanim ostacima 15 osoba, od kojih su tri žene. Na ekshumaciji je bio i Stanko Grbavac, istražni sudac Županijskog suda u Splitu.
|