Navijači Hajduka 2009. godinu će što prije pokušati zaboraviti, barem njen veći dio. Tek su u rijetkim trenucima, poput slavlja nad Dinamom još u davnoj veljači, igrači u bijelim dresovima priuštili svojim pristašama malo zadovoljstva.
Uglavnom su se samo nizala razočaranja, novi udarci.
I kada bi se pomislilo da je Hajduk dosegnuo dno dna, “bijeli” bi još dublje potonuli. Od posustajanja u lovu na titulu prvaka i trofej osvajača kupa Hrvatske, novog euro razočaranja protiv skromne slovačke Žiline, do katastrofalnog starta u aktualnu sezonu i za Hajduk tek poražavajuće sedmo mjesto na kraju jeseni.
Međutim u posljednjim sezonama vojska bijelih navijača, po navijačkom opredjeljenju očito u nekakvom obliku deklariranih mazohista, na šamaranje je navikla.
U 2010. godini Hajduk stoga (ne samo prva momčad) mora napraviti veliku reformu, mora se što prije postaviti na noge (naznake toga splitska momčad počela je pokazivati koncem ove godine).
U novoj godini Hajduk ulazi u sezonu u kojoj će proslaviti jedinstveni jubilej, stogodišnjicu kluba.
U toj sezoni neće više biti mjesta za opravdanja, ni manevarskog prostora za kupovinu vremena. Kakav-takav europski iskorak (plasman u natjecanje po skupinama Europske lige) u slavljeničkoj sezoni san je navijača Hajduka, a titula državnog prvaka skoro pa imperativ.
Proslavu jubileja titulom prvaka znali su uveličati mnogi europski velikani, Juventus (1997. godine), Barcelona (1999.), Milan (1999.), Bayern (2000.), Inter (2008.)..., ali da bi to uspjelo Hajduku morat će se počevši već od danas mnogo toga iz korijena promijeniti i popraviti.
Ne mislimo pritom na kratkoročna rješenja, već na hitne zahvate i duboke dugoročne promjene u načinu i uvjetima rada.
U suprotnom će slavlje, pa makar došao i željeni friški svjetski prvak Barcelona, biti samo mazanje očiju, a onda će biti sve po starom i od Hajduka opet ostati samo ime...
frane vulas, vladimir dugandžić / cropix