Katarina Vrcan: Sve se uvati na moju udicu

Znan da će sad puno svita reć ono šta san dosad čula mali milijun puta: kako to da je jedna ženska, i to još doktorica, skroz infišala ić u ribe!? Pa san isto tako mali milijun puta čula dodatak: šta nije išla svirat klavir ili plesat balet, nego ide kroz Vrbosku s tunjama u ruci!? A ja se nikad na to nisan jidila, meni je to zapravo bilo puno smišno, sve je to dil otočkog, hvarskog, dalmatinskog, mediteranskog teatra koji se u malin mistima još uvik, istina puno više liti nego zimi, odvija u kaletama, na pjacetama, u kafićima i restoranima... I ja u ton svakodnevnon teatru, u kojen su glumice i glumci svi mišćani, neizmjerno uživan...

Zašto tunje i udice, a ne klavir ili balet? Virovali ili ne, ipak san ka mala učila svirat klavir. Nije mi lega. Bila san i balerina. ...