Nikad niti jedan predsjednik Hajduka nije dobio u ruke kormilo splitskoga kluba u težoj situaciji kao ovaj posljednji,
Joško Svaguša. I niti jednom se nije dogodilo da je novi predsjednik od navijača dočekan tako na nož, kao ovaj posljednji, Joško Svaguša...
U povijesti Hajduka bilo je teških dana, velikih kriza, čak bi se reklo bezizlaznih situacija, ali su predsjednici i njihovi ljudi barem neko vrijeme bili pošteđeni, dopuštalo im se da pokažu što znaju i mogu. U najvećoj mjeri dosadašnji čelnici su bili osobe koje su partije/stranke postavljale, u novije vrijeme taj privilegij je pripadao HDZ-u, najjačoj stranci otkako je Hrvatske, kojoj je rejting u posljednje vrijeme značajno opao.
Bilo je predsjednika Hajduka koji su, reklo bi se, kao pali s neba, kao što su bili brojni u socijalističkoj Jugoslaviji, posebno oni kad je vladala praksa jednogodišnjih mandata. Otkako je Hrvatske jedino je dr.
Stjepan Jukić imao neke veze s balunom, ali oni kasnije,
Nadan Vidošević,
Anđelko Gabrić,
Željko Kovačević,
Branko Grgić,
Mate Peroš i sad Svaguša (preskočio sam
Željka Jerkova, jer je on ipak bio faca iz sporta), dobijali su počast predsjednika Hajduka na temelju veza s vlašću i vladarima.
Svi su odlazili s predsjedničkog trona isključivo zbog manjkavih rezultata i to po volji politike. Pardon, Jerkov je svrgnut pravim pučem, doživio je ružnu sudbinu koja možda čeka i Svagušu.
- Ne, neću odustati od svoje misije - rekao mi je Svaguša u svojem uredu.
- Siguran sam, uvjeren, dokazat ću svoju sposobnost i ljubav prema Hajduku. Ono što tražim, to je vrijeme. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću ovako biti tretiran od dijela navijača. Dakle, nisam zažalio ni trenutka što sam se našao na prestižnoj funkciji, premda me bole uvrede, podcjenjivanja, podmetanja. To nisam zaslužio.
Ovi iz Torcide smatraju da niste zaslužili ulogu predsjednika Hajduka?
- U redu, oni sumnjaju u mene i moj tim. Pitam se zašto? Objektivno, mogu tvrditi da sam po realnim mjerilima uspješni poduzetnik, u moja dva poduzeća radi oko 600 ljudi. To što sam postigao nisam dobio u nasljedstvo, niti na lutriji, još manje nekom sumnjivom pretvorbom ili otimačinom. Sve što imam je plod upornog, mukotrpnog rada, može se kazati i snalažljivosti, pa, ako hoćete, i sretnih okolnosti.
Slušam i školovane ljude
Prigovaraju vam vaše obrazovanje, pa i nekorektnosti prema radnicima?
- Ma, gledajte, možda je moj problem u tome što sam uspješan. Ili, kako ste jednom napisali, i nezgrapan u nekim svojim istupima, izjavama...Imam srednju stručnu spremu, držim da nije baš sve u fakultetu. Ja nisam imao afiniteta za neko školovanje, ja sam radio, i radim danas, po 15 sati dnevno. A što se tiče tih incidenata na poslu, poslužit ću se onom “neka baci kamen koji nije zgriješio“.
No, ja ne tražim alibi, ne pitam popust, ne izvlačim se. Takav sam, katkad žestok, temperamentan, u pojedinim situacijama i brzoplet. Međutim, svatko od nas ima svoje minuse i pluseve, ali moj obraz je čist, namjere su mi poštene, ja sam se dokazao u biznisu, želim to i kao predsjednik Hajduka.
Pođimo od notorne činjenice da ste predsjednik uprave Hajduka postali na račun prijateljstva s gradonačelnikom Željkom Kerumom?
- Točno, ali što je u tome loše? Gradonačelnik Kerum, kao predstavnik većinskoga vlasnika, kontaktirao je neke ljude, nudio im mjesto predsjednika. Jedni su se izvlačili, drugi ga odbijali. I onda se odlučio za mene. Čemu kriti, imponira mi, drago mi je, ali, ono što je bitno, osjećam silnu odgovornost i prema gradonačelniku i prema navijačima Hajduka i prema Splitu.
Jedno je samouvjerenost, a drugo su vaši kapaciteti?
- Moji kapaciteti? Vidjet će se...Ja nikada nisam srljao, znam odvagnuti, poslušati, prepoznati savjete i mišljenja pravih ljudi, ako hoćete i školovanijih od mene, pa i iskusnijih. Kazat ću vam da nisam uhljeb, također da ne trpim takvu sortu ljudi. Spreman sam na žrtve prije svega. Takvo ponašanje, uz maksimalnu odgovornost i najpošteniji odnos prema poslu, tražim od svih u klubu.
Visine ugovora igrača teško vam padaju?
- O tome je sve rečeno. Znano je da igrači različito vrijede, ali nogomet je kolektivni sport. Do neke granice se može trpjeti da dva, tri mlada igrača imaju godišnje dvadeset ili trideset tisuća eura, a neki, recimo najbolji, dvadeset puta više. Ali, to nisu dobri, zdravi omjeri...Po meni, normalno je da postoji razlika, pa neka pojedinci dobiju i deset puta više zato jer su bitni za momčad, za rezultate. A da drugi dio bude nagrada, ovisno od rezultata.
Rumunj Florin Cernat ima ugovor od 400.000 eura godišnje, do sada je bila slaba korist od njega?
- Nemam komentara...
I Anas Sharbini ima toliko, on se isto tako nije iskazao?
- Čekajte, čekajte...Pomalo, Anas ima znatno manje. Mi smo njega uzeli kao najboljeg igrača HNL-a. To je investicija, jednako kao kad se dovelo
Senijada Ibričića. Uvjeren sam da su to bila dobra ulaganja. I mlađi Sharbini i Ibričić morali bi nam se isplatiti. A to je da dobro, odnosno najbolje igraju, da vratimo uloženo i još zaradimo.
Što ne može biti slučaj s Florinom Cernatom?
- A, što vi mislite o Florinu Cernatu?
Nije važno što ja mislim, bitno je što vaša struka kaže...
- Nemojte me uvlačiti u takve rasprave. Vjerujem da naš trener zna kako iskoristiti igrače, kako im podignuti vrijednost da ih možemo plasirati u inozemstvo. Hajduk mora biti orijentiran na stvaranje svojih igrača i na njihov plasman na tržište. Tako zarađeni novac ne smije biti potrošen na plaće, na putovanja, na opstanak kluba, već isključivo za nabavu pojačanja ili na osiguranje maksimalnih uvjeta za rad omladinskoga pogona.
Vratimo se na visine ugovora, hoćete li uspjeti smanjiti gaže, pogotovo onima koji nisu ni blizu momčadi?
- Razgovaramo, uvjeravamo, dokazujemo...Nije to lak posao. Trenutačno najveću vrijednost na “mercatu“ ima Ibričić, logično. No, za mene je bitniji razvoj, točnije napredovanje mladih, kao što su
Mario Maloča,
Ivan Strinić,
Marin Tomasov,
Mirko Oremuš,
Mario Tičinović i drugi. Oni bi morali predstavljati, u dužem periodu, snagu i bogatstvo momčadi i kluba.
To se tumačilo i za Antu Rukavinu, sanjalo se o velikom transferu, ispalo je puno manje?
- Nemojte me vraćati u prošlost. To su ugovarali drugi. Zbog toga smo sa Šibenikom na sudu, to se mora riješiti. Mi smo doveli Sharbinije, platili smo ih, to je točno, ali budući transfer nećemo dijeliti s Rijekom. Nadam se da će braća, poglavito Anas, u sljedećih nekoliko sezona dosegnuti visoku vrijednost.
Koliku?
- Neću gatati...
Deset milijuna eura?
- I pet bi bilo dobro, kako za Ibričića, tako i za Anasa.
Brazilci su nam Bože, sačuvaj
Ali, kako se riješiti viška, recimo dvojice Brazilaca, pa Smoje, Jerteca, još nekih?
- Prvo, s Brazilcima smo izgutali, za njih su za posudbu isplatili 300.000 eura Gremiju. To je bio posao za kazati “Bože me sačuvaj”. A što se tiče drugih igrača, nekako vjerujem da će se naći rješenje, da ćemo se dogovoriti. Nezamislivo mi je da bi jedan igrač žrtvovao karijeru, ono da ostane na tribinama, da ne igra samo da bi dobio ugovoreno. Nadam se, zapravo vjerujem, da svi žele igrati.
Hajduk je u posljednje vrijeme angažirao dosta tzv. povratnika, je li to bilo dobro?
- Rezultati sve govore...Volio bih kada bi baš ti najiskusniji u nastavku prvenstva igrali bolje, moćnije. Tada bi automatski sezonu zaključili na pravi, a ne na bijedan način.
Što to znači?
- Mislim da se imamo pravo nadati osvajanju kupa, ali i drugoga mjesta u prvenstvu.
Znači, ni ne pomišljate na neko čudo, ni u ludilu da Hajduk može preskočiti Dinama?
- Bilo bi slatko, ali je pretjerano o tome uopće fantazirati.
Što biste u tom veselom slučaju uradili?
- Što vam je, ne smijem na to ni misliti...
Ali, kada bi se ipak nekim čudom dogodilo?
- Kada budemo prvaci, a bit ćemo, ako ne ove onda sljedeće sezone, tu noć bi se dobro zabavio. I odmah sutra upregnuo svoje misli kako da obranimo naslov prvaka.
Vi se i ovako znate zabaviti, pa i upasti u probleme?
- Kako to mislite...
Pa, na ono što se dogodilo jedne noći u “Tropica“ na Bačvicama?
- Ma nije to bilo ništa. Shvaćam da smo svi iz Hajduka pod paskom, ali nisam mogao vjerovati da smo pod takvim povećalom. Neki su u “Tropica“ provocirali moje društvo i mene. Bilo je iskrenja, ali incident, koji se dogodio, nema veze s navijačima i Hajdukom. U pitanju su bile neke druge stvari.
Nastavak intervjua možete pročitati na portalu SD u utorak.
ZDRAVKO REIĆ
FOTO: CROPIX