Prije samo nekoliko mjeseci Zdravko Mamić je visio o niti. Hajduk je bio prvi na ljestvici, a njegovo castvo se rušilo. Hajduk iz sezone 2008./2009. prijetio je postati prvi hrvatski klub koji će prvenstvo osvojiti bez kupljenih utakmica i podmićenih sudaca.
Na žalost, prodane duše se nije moglo kontrolirati i upravo njih je Mamić iskoristio ne samo da ostane na vlasti, nego da danas, šest mjeseci nakon povijesnog 22. veljače, bude jači no ikada.
Danas mu je dopušteno upadati u svlačionicu, ponižavati trenera i vrijeđati igrače, a na taj se njegov čin gleda sa simpatijama. Štoviše, i od drugih se hrvatskih klubova traži da pronađu svoga 'mamića' jer će bez njega, a kažu nam kako je Hajduk najbolji primjer, sve otići u nabreklu žilinu.
Vladavina Zdravka Mamića postala je poželjan nogometni model čak i za njegove dojučerašnje najglasnije oponente. Furioznom završnicom prošloga prvenstva i blitzkriegom izvedenim na početku nove sezone uspio je pridobiti javnost na svoju stranu do te mjere da danas nad njegovim likom i djelom svršava čak i onaj televizijski opinion maker kojemu je 'maminjo', 23. veljače, urbi et orbi 'jebao majku'.
I samoga me sve češće presreću (ne)znanci koji upravo u 'mamiću' vide rješenje svih Hajdukovih problema. Jer, logika je jasna, lovu imamo, igrače imamo, evo i trenera imamo, o navijačima da i ne govorimo, dakle fali nam samo 'mamić', čovjek koji će ujediniti sve te komponente i popeti nas na kampanel pobjede.
No, da bi zazvoniti mogao, neće mu ujedinjenje biti dovoljno, važnije je objedinjenje - svih funkcija u klubu. Tek kada postane klupski i otac i sin i duh sveti 'mamić' je potpun, i spreman za ostvarenje svoje vizije.
I uzimanje provizije.
Jošku Svaguši nije dugo trebalo kako bi shvatio kojim putem mu je do titule 'mamića' ići. Uostalom, samo oni koji ga ne znaju mogli su mu za mane nakalemiti (i) glupost. Kruh Hajdukov Svagidašnji od prvoga je dana maknuo s vlastite funkcije predsjednika prefiks v.d., od drugoga se dana počeo ponašati kao sportski direktor, a od prošle subote i kao trener.
Gledajući Dinamova 'mamića' - koji službeno nije ni predsjednik, ni sportski direktor, ni trener, ali zapravo jest sve to troje - tako se i Hajdukov 'mamić naučnik' nameće kao kapo koji je na brod uskočio trenutak prije njegova potonoća i sada ga nadljudskim naporima spašava od havarije. I pri tome ne traži plaću, dapače, svakodnevno, kako reče u jednoj od otisnutih mu ispovijedi, troši tisuću vlastitih eura.
Nije, međutim, rekao na što. Za pravoga 'mamića' barem znamo da voli skupe satove i ciganske lažne osmijehe, a što voli njegova wannabe kopija tek ćemo, bojim se, saznati.
Zdravko Mamić je apsolutist. Diktator. A kao i svaki diktator tako i on ima svoje ideologe koji tiskaju višetomna izdanja u Njegovu čast i slavu. Jedan od njih ovih je dana boravio u Splitu i svim se silama trudio uvjeriti nas kako je i Hajduku potreban 'mamić'.
A otišao je uvjerivši se kako nas - ne može uvjeriti. Vratio se pod skute svoga diktatora ostavivši 'bolesnoga prijatelja' da izdahne. Svjestan kako se to neće dogoditi.
Diktature su, naime, te koje ubijaju. I ljude i ideje. A u anarhiji je uvijek moguće da Ibričić, dva boda udaljen od posljednjega mjesta na ljestvici, izvede Panenku i naruga se svim diktatorima ovoga svijeta. I pošalje poruku Svaguši. I svim 'svagušama' koji bi 'mamić' htjeli postati.
blog vinko vuković