Istovremeno naša Općina u svomu proračunu predviđa 87 tisuća kuna za zbrinjavanje napuštenih i uginulih životinja. Tuga me hvata, boli me duša zbog takvih činjenica - govorio je to tijekom nedavnog svečanog nedjeljnog misnog slavlja segetski župnik don Nikola Galov, ostavivši šok i nevjericu među brojnim vjernicima.
Među njima, šokirana tom činjenicom ostala je i Vinka Banić iz Seget Vranjice koja je prije nešto više od mjesec dana pokopala svog 36-godišnjeg sina. Posjetili smo je u njezinu domu gdje nam je u suzama otvorila dušu.
- Ništa toga dana nije ukazivalo na to da ću ostati bez svoga djeteta. Predvečer me nazvao zet i kazao: Baba, to je valjda tako trebalo biti. Ljudi su se počeli skupljati u kući, meni su dali tablete za smirenje i kazali kako mi je iznenada umro sin. Tuga je je bila velika, no željela sam posljednji put vidjeti svoje dijete.
Odvezli su me na trogirsko groblje umjesto u mrtvačnicu u Seget. Nije mi bilo jasno zašto. Došla sam u Trogir, sina su mi izvukli na neko žalo i upalili lampadinu da ga vidim. Zamrla sam od tuge i žalosti kada sam vidjela na kakav su način to napravili. Nije mi bilo jasno zašto ga nisu odvezli u segetsku mrtvačnicu, no uskoro sam saznala da je razlog već tri godine pokvarena hladnjača i da se umrli građani voze u Trogir, Split, Prapatnicu i na još neka druga mjesta.
Kakav smo mi to narod, kakva je naša vlast u općini kada nema 27 tisuća kuna za taj popravak? Pa valjda su građani to zaslužili. Ići ću od kuće do kuće i tražiti da se sakupi novac i da se ta hladnjača sredi - kroz suze nam je pričala Vinka Banić, postavljajući pitanje zašto tvrtka “Milat Commerce”, koja ima koncesiju za obavljenje poslova ukopa, ne popravi hladnjaču.
- Normalno je da hladnjača postoji u našoj mrtvačnici jer tu ima oko 1000 grobnica. Godišnje se pokopa oko 50 ljudi - dodaje don Nikola, ne skrivajući razočaranje da se Općina ili pak koncesionar nisu sjetili platiti tih mizernih 27 tisuća kuna kako bi se hladnjača nakon tri godine popravila.
- Nemojte me krivo razumjeti, nemam ništa protiv životinja, ni pasa ni mačaka. Ali nije moralno da se za beštije u proračunu osigurava 87 tisuća kuna godišnje, a za ljude nema 27 tisuća. Sramota velika, jedino to mogu zaključiti - veli nam don Nikola Galov.
Ivan Milat, vlasnik koncesionarske tvrtke za poslove ukopa u Segetu pak kaže:
- Imam koncesiju samo za ukope, nisam dužan popravljati hladnjaču. Ona je u vlasništvu Općine i mislim da je Općina dužna voditi računa o njenoj ispravnosti.
Odvezli su me na trogirsko groblje umjesto u mrtvačnicu u Seget. Nije mi bilo jasno zašto. Došla sam u Trogir, sina su mi izvukli na neko žalo i upalili lampadinu da ga vidim. Zamrla sam od tuge i žalosti kada sam vidjela na kakav su način to napravili. Nije mi bilo jasno zašto ga nisu odvezli u segetsku mrtvačnicu, no uskoro sam saznala da je razlog već tri godine pokvarena hladnjača i da se umrli građani voze u Trogir, Split, Prapatnicu i na još neka druga mjesta.
Kakav smo mi to narod, kakva je naša vlast u općini kada nema 27 tisuća kuna za taj popravak? Pa valjda su građani to zaslužili. Ići ću od kuće do kuće i tražiti da se sakupi novac i da se ta hladnjača sredi - kroz suze nam je pričala Vinka Banić, postavljajući pitanje zašto tvrtka “Milat Commerce”, koja ima koncesiju za obavljenje poslova ukopa, ne popravi hladnjaču.
Za beštije ima, za ljude nema...
Još 1991. godine, prepričava nam don Nikola, građani su svojim samodoprinosom kupili spornu hladnjaču:- Normalno je da hladnjača postoji u našoj mrtvačnici jer tu ima oko 1000 grobnica. Godišnje se pokopa oko 50 ljudi - dodaje don Nikola, ne skrivajući razočaranje da se Općina ili pak koncesionar nisu sjetili platiti tih mizernih 27 tisuća kuna kako bi se hladnjača nakon tri godine popravila.
- Nemojte me krivo razumjeti, nemam ništa protiv životinja, ni pasa ni mačaka. Ali nije moralno da se za beštije u proračunu osigurava 87 tisuća kuna godišnje, a za ljude nema 27 tisuća. Sramota velika, jedino to mogu zaključiti - veli nam don Nikola Galov.
Ivan Milat, vlasnik koncesionarske tvrtke za poslove ukopa u Segetu pak kaže:
- Imam koncesiju samo za ukope, nisam dužan popravljati hladnjaču. Ona je u vlasništvu Općine i mislim da je Općina dužna voditi računa o njenoj ispravnosti.
JAKOV ŽARKO
FOTO: JAKOV PRKIĆ / CROPIX
FOTO: JAKOV PRKIĆ / CROPIX
Ivo Milat: Nisam dužan to popravljatiNazvali smo i Ivana Milata, vlasnika koncesionarske tvrtke za obavljanje poslova ukopa u Segetu i on nam je kazao kako u njegovu koncesijskom ugovoru ne stoji popravak rashladnih uređaja.- Nije moja dužnost to popravljati, ja imam koncesiju samo za ukope. Dakle, nisam dužan popravljati hladnjaču. Ona je u vlasništvu Općine i mislim da je Općina dužna voditi računa o ispravnosti rashladnog sistema. Ja radim poslove ukopa i za to Općini uredno plaćam koncesiju - kazao nam je Milat. |
|
‘Općina će kupiti novu hladnjaču’Iz Općine Seget tvrde da nisu čuli za problem koji je doživjela Vinka Banić. Pročelnik jedinstvenog odjela u Općini Ivo Sorić kaže da su upoznati s problemom vezanim uz hladnjaču. - Do sada samo je popravljali nekoliko puta, ali to se više ne isplati. Općina je donijela odluku da će kupiti novi hladnjačju i taj postupak je u tijeku. A kada je u pitanju zbrinjavanje životinja, mi i za to moramo izdvajati novac, ali brinemo i za ljude. Dakle, hladnjača će biti kupljena - potvrđuje Sorić. |