Trovanje mačaka uzelo je u Dolu, bračkom mjestu nadomak Postira, maha i izmaklo je kontroli. Tvrdi to umirovljeni liječnik dr. Juraj Matulić, specijalist za uho, grlo i nos s kirurgijom glave i vrata, nakon što je i njegov mačak stradao od trovanja hranom.
Medicinska struka ponukala ga je, tvrdi, da krene u istraživanje onoga što se događa. Tek tada se zakotrljala priča i ubrzo se otkrilo da je u posljednjih sedam mjeseci uginulo čak 11 mačaka i jedan pas i to najvjerojatnije svi od posljedica trovanja.
Trenutno djelovanje
- Moj mačak Šmrgi umro je u groznim mukama. Teško je disao, na usne mu je navrla slina, tresao se, uhvatili su ga grčevi i tužnim pogledom tražio je od mene pomoć. Čitav život se borim za život, ali bila je to mučna slika. Spasa mu nije bilo - opisao je smrt svog ljubimca dr. Juraj Matulić, koji je nakon četrdesetogodišnjega liječničkoga radnog staža u Splitu odlučio umirovljeničke dane provoditi u Dolu, u kojemu je naslijedio obiteljsku kuću.
Ujutro oko 4.30 sati mačak je, pojasnio je dr. Matulić, uletio u kuću sa zamotuljkom šunke u kojem se nalazio jak otrov jer je pojeo samo komadić, a to je bilo dovoljno za sigurnu smrt. Taj smotuljak sam predao policiji pa će istraga i analiza otkriti o kojemu se otrovu radi.
- Mamci predstavljaju i veliku opasnost za djecu jer svaki njihov kontakt s tako agresivnim otrovima može biti koban. Zbog toga sam upozorio susjede s malom djecom da budu maksimalno oprezni. Ako postavljanje otrovnih mamaca prestane, onda i žrtva moga Šmrgija nije bila uzaludna - tješi se dr. Matulić.
Prvoj susjedi dr. Matulića uginule su četiri mačke.
- Sinko, imam 78 godina i živim sama, a mačke mi čine društvo. Te mačke nikome ne čine zla, a ipak su otrovane. Ne smijem ništa reći, stara sam, sama sam i bojim se - tvrdi Lenita Arnerić, nemoćno šireći ruke.
Kad smo stigli do Mladenke Gospodnetić (73) i spomenuli joj njezina psa, briznula je u plač i jecaj.
- Moja Crna je svakoga znala i svakoga poznavala. Izgleda da je to nekima smetalo. Prije petnaestak dana mi je uginula. Otrovali su mi i dvije mačke, a bojim se da mi ne otruje i koze - žali se Mladenka Gospodnetić, koja nije bila u stanju otići ubrati malo blitve u vrt.
Čak je i župnik don Ivica Matulić nedavno u svom dvorištu pronašao uginulu mačku. Na sve te događaje reagirao je Mjesni odbor Dola i Eko-etno udruga “Hrapaćuša” koji su izdali javni apel u kojemu je osudila pojave trovanja i pozvala mještane da štite životinje.
- U našem malom mistu napravljeno je mnogo toga lijepog i to zahvaljujući ponajviše dobrovoljnim radom sviju od onih od 7 do 77 godina. Isto tako ulažemo velike napore da zaista postanemo eko-etno selo i to se može osjetiti posvuda. Ovakve izolirane incidente ne treba podcjenjivati, ali isto tako ne treba od njih praviti slučajeve i naše mjesto predstaviti javnosti u lošem svjetlu - misli Ivo Matulić Zoje, tajnik udruge “Hrapaćuša”.
Na ulazu u mjesto stoji veliki natpis koji podsjeća turiste i putnike namjernike da je Dol eko-etno selo. Likvidacija mačaka nije na tom tragu jer se trovanjem domaćih životinja truje i priroda.
