| Ne može se doći s malenom djecom i, kao nekada, biti bez brige zbog sigurnih uvjeta, odnosno plitkoga mora. Sada se stalno mora gledati u more da neka od tih silnih šarenih letjelica ne bubne kome u glavu, tvrdi ekologinja Ana Musa |
| piše Stanislav SOLDO / EPEHA |
 |
Surferi i kiteri, kojih je sve više na ušću Neretve, prijetnja su za
sigurnost kupača
Denis Jerković / CROPIX
|
“Krajnje je vrijeme da se i šira javnost upozna s problemima ušća Neretve, toga jedinstvenog hrvatskoga bisera”, upozorava pločanska ekologinja i predsjednica Udruge “Lijepa naša”
Ana Musa.
Ona ističe da se u “hladovini stoljetne borovine”, na području nekadašnjega kampa, nalazi desetak kamp-prikolica koje su vlasnici potpuno napustili, pa su u međuvremenu postale staništa narkomana i sada su potpuno devastirane i uništene, bez prozora i vrata, nekima čak nedostaju i cijele stranice.
- Te se olupine namjerno ne uklanjaju kako bi stanovništvo zaključilo da je bolje da bilo tko preuzme ušće nego da tako stoji. Naravno, i da mu se u nadolazećem vremenu pri koncesiji umanji cijena, a cijena ušća je iznimno velika, upozorava Musa.
Osim toga ona upozorava da od prošloga ljeta ušćem vladaju kiteri i surferi. Ima tu i wakeboarda, iako je to ekstremni sport.
- Kupači, uglavnom domaće stanovništvo, koje se tu kupalo godinama, zbog njih sve manje odlaze na ušće i svi su ljuti i razočarani. Ne može se doći s malenom djecom i, kao nekada, biti bez brige zbog sigurnih uvjeta, odnosno plitkoga mora. Sada se stalno mora gledati u more da neka od tih silnih šarenih letjelica ne bubne kome u glavu. Jedna očajna majka mi je rekla kako se bavi mišlju da od doma ponese zašiljene kolce i stavi ih oko sebe i djeteta, kaže Musa.
- Uz obale Neretve i mora neki su tuđi ljudi, tuđi auti, čuju se tuđi jezici. Kažu da neki Mađar čak i školu surfanja tamo ima, toliko je bahat da mu je čak i registracija “SURF”. Lete uokolo kao ptice ili avioni, a naši se kupači uvukli u mišje rupe, ogorčena je Musa.
- Neka oni lete kad vole, to su odreda mladi ljudi, i sport i vratolomija su im u krvi. Ali kao i svaka normalna zemlja, moramo imati pravila za takve. Neka plate, neka plate svaki zalet, kao što im naplaćuju Bračani.
Neka im se odredi prostor, imamo kanal, imamo još onaj jedan preostali škanj, odredimo im mjesto, pravila i cijenu, naplatimo im i za parkirane automobile i za spavanje na ušću i neka lete do mile volje. Vjerujem da bi i oni bili sretni, jer neprijateljstvo domaćih ljudi prema njima je veliko. Pravo ljeto tek dolazi, a u uzavreloj atmosferi svašta se može dogoditi, zaključila je Musa.