Postavljanje klizališta na Peskariji nedvojbeno je glavna tema među Dubrovčanima. Na ulici, u kafićima i uredima malo tko nije izrazio svoje mišljenje o montažnom klizalištu. Većina Dubrovčana na klizalište gleda s podsmijehom, pojedini se i otvoreno izruguju, pa se u kafićima nabacuju “ideje” o bob-stazi preko zidina ili otvaranju skijališta na padinama Srđa.
I dok Dubrovčani razglabaju koliko će biti posla na traumatologiji zbog slomljenih ruku, nogu i kukova, a porporelaši u svojem zafrkantskom stilu već razmišljaju o pokretanju Divlje lige u hokeju na ledu, na Peskariji je niknuo šator ispod kojega će uskoro biti postavljena ledena podloga. Novinari u šator, a kroz šator u svojem uobičajenom điru preko Grada poznati dubrovački skladatelj Đelo Jusić. Što je Đelo šetao, šetao je, jer kad dođe led, može tuda samo sklizati.
- Kako ne, jedva čekam. Ma to je genijalna ideja, odgovara Đelo Jusić na pitanje hoće li se poći klizati i ostavlja nas u dvojbi je li to bila ironija ili ne. S druge strane, vraćajući se iz “spenze”, nimalo ironično stanovnica gradske jezgre Katica Marušić, jedna od rijetkih koja nije čula o postavljanju klizališta, kaže da je ideja “glupa, da gluplja ne može bit”.
 |
- Rade li to političari za sebe, da se skliznu i otkliznu?, kaže Katica Marušić i primjećujemo da zapravo misli da se šalimo kad joj govorimo o postavljanju klizališta.
- Gospođo, ma mi vam to ozbiljno govorimo. Postavljaju klizalište na Peskariji, uvjeravamo je.
- U nas u Gradu klizalište? I to još na Peskariji!?, čudi se Katica Marušić i krsti se vidjevši da mislimo ozbiljno.
- Ja vam volim stat na čvrstome, kakav led i ludosti, time završava priču.
- Cijelo jutro u mene u butizi pričaju o tome klizalištu i šatoru što se dig’o. Ja ne volim viđet ni snijeg, a kamoli led, kaže dubrovački brijač
Hrvoje Čikato, kojemu je klizalište, jednostavno, smiješno. No, za razliku od nešto starijih Dubrovčana, mlađi, a posebice djevojčice, su oduševljeni.
Tri prijateljice,
Ana Brassard,
Deša Brnada i
Lucija Janjalija, jedva čekaju da klizalište bude gotovo. Ana Brassard već ima iskustva s klizaljkama.
- Klizala sam kao skroz mala, u Kanadi, tamo sam se rodila. Malo sam već zaboravila kako je to stati na klizaljkama, ali brzo ću se podsjetit, kaže Ane, a prijateljica joj Deša pita je li to slično rolanju.
- Ako je slično rolanju, onda sam prvakinja – smije se Deša. Lucija također veli kako će svakako iskušati dubrovačko klizalište.
- Idemo čim ga otvore – kaže Lucija.
Nema sumnje da će klizalište biti puno djece, jer taj je sadržaj nedvojbeno obogatio zimski Dubrovnik, izrugivali se ili ne. No, nimalo za šalu nije način postavljanja, jer samo za podizanje šatora već je izbušeno dosta kamenja na Peskariji pa je opravdano pitanje je li izbor mjesta za klizalište bio dobar. Uostalom, da se postavlja negdje drugdje, možda bi bilo i manje šaljivih komentara.