Najnovije podrhtavanje tla koje se u petak jako osjetilo u Dubrovniku aktualiziralo je tezu o trusnom području. Seizmolozi smještaju Dubrovnik u tzv. trusna područja koja se protežu na mediteransko-transazijskom pojasu.
Uz Dubrovnik i južnu Dalmaciju u rizično područje spada i predio sjeverno od Rijeke, šire područje Zagreba i Dilj-gora u Slavoniji.
U višestoljetnoj povijesti Dubrovnika zabilježeno je više od tisuću podrhtavanja tla, od kojih je posebno kobno bilo ono iz 1667., koje je uzelo 3000 žrtava te ujedno označilo kraj zlatnoga doba Dubrovačke Republike.
Dubrovčani kao osobito jak pamte potres iz 1979. godine (9 stupnjeva po Mercalliju) te potres iz rujna 1996., kad je stradalo područje Dubrovačkog primorja i Stona. U tri rujanska tjedna stonsko, primorsko i dubrovačko područje prije 12 godina uzdrmalo je više od dvjesto potresa snage između 7 i 8 stupnjeva Mercallijeve ljestvice.
Od potresa iz 1979. Zavod za obnovu Dubrovnika provodi aseizmičku sanaciju zgrada u povijesnoj jezgri pod zaštitom UNESCO-a.
Inače, američko-hrvatska skupina znanstvenika nedavno je ispod mora kod Dubrovnika otkrila 200 kilometara dugačku tektonsku pukotinu. Zbog pukotine, koja se pruža od Dubrovnika prema sjeverozapadu, u budućnosti bi cijeli Balkan mogao biti ugrožen razornim potresima, pa čak i tsunamijima. Iako ti tsunamiji neće biti jaki kao onaj koji je u Indoneziji ubio stotine tisuća ljudi, ipak će poprilično razoriti obalu, upozoravaju stručnjaci, koji su svoj rad proljetos objavili u američkom znanstvenom časopisu Geology.
Prognoze stručnjaka su zastrašujuće, jer prema njihovim prvim predviđanjima, koja u obzir uzimaju dosadašnju seizmičku aktivnost na tom području, govore da nije nemoguće da se dogodi potres jačine sedam Richterovih stupnjeva.
Skupina znanstvenika, pod vodstvom prof. dr. Richarda Benneta sa Sveučilišta Arizona u Tucsonu, otkrila je da novi tektonski rasjed koji prolazi ispod Jadranskog mora gradi nove dalmatinske otoke i dinarske planine.
Istraživanje je pokazalo i da se talijanska “čizma“ približava Hrvatskoj četiri milimetra godišnje. Ako se taj proces nastavi, navodi se u Geologyu, za 50 do 70 milijuna godina moglo bi nestati Jadransko more, a talijanska bi se obala spojila s našom obalom.
Tijekom istraživanja, američko-hrvatska znanstvena skupina koristila se metodom sličnoj funkcioniranju GPS navigacije u automobilima, samo što su to bila statička geodetska mjerenja. Znanstvenici su uspostavili mrežu točaka na kojima su postavili GPS antene, a zatim su sofisticiranom obradom podataka mjerenja pratili relativne pomake između točaka.
U području oko novootkrivenog podmorskog rasjeda u posljednjih 2000 godina nije zabilježen razorniji potres. No, područje u blizini južnog kraja rasjeda jest seizmički aktivno. Tamo je 1667. godine zabilježen snažan potres u Dubrovniku te 1979. godine u Crnoj Gori - naveli su stručnjaci.
Studija prof. Bennetta i njegovih suradnika, objavljena u časopisu Geology, privukla je veliku pozornost uglednih svjetskih medija, uključujući National Geographic i New Scientist, koji ističe “da u popularnoj europskoj turističkoj destinaciji rastu novi otoci”.