Pučka memorija nikako da upamti političke epohe i njihove lidere po velikim govorima, latinskim uzrečicama, promjenama Ustava, izdanim befelima ili potpisanim rezolucijama: njezin pragmatični nerv odgovara isključivo na krajnje opipljive podražaje.
Tako se slavnoga “ćesara” Franju Josipa ne spominje puno po apsolutizmu, nego po tisućama izgrađenih škola, “krvavog” Aleksandra ne pamti se baš samo po pendrecima i Obznani, nego i po agrarnoj reformi kojom je ograničio vlasništvo feudalaca nad zemljom i usrećio više od pola milijuna gologuzih kmetova. Za Titova vakta, osim što se zabranjivalo hrvatske pjesme, progonilo kulake i nacionaliziralo, gradilo se, i to ne samo tvornice, nego i stotine tisuća tzv. društvenih stanova.
Franjo Tuđman je navodno stvorio državu ...
