Pješice sam stigao od vlaka, pomogla su mi dvojica mladića, a dvije mi je unuke odveo rođak na Hitnu – u suzama je rekao 70-godišnji Žarko Rogan iz Zagreba čekajući da po njega dođu djelatnici Hitne službe. Ovo mu je druga željeznička nesreća u životu, prvu je doživio i preživio u osmoj godini.
Već u Perkoviću je počeo juriti, rekao sam ženi, sjedi na pod pokrij se po glavi, ovome kočnice nisu u redu – priča nam Žarko dok mu liječnica pokušava zaustaviti krvarenje iz desne potkoljenice.
- Kada smo vidjeli na Kozjaku stup, tu već nije imao kontrolu u zavojima. Pretpostavljam da mu sistem za hidrauliku više nije mogao pratiti to dodatno kočenje.
Strugao je desnom stranom po stijenama, popucala su stakla, tada sam bacio ženu na pod i skočio na unuke koji su sjedili preko puta mene, nakon toga se više ničega ne sjećam – prepričava nam Rogan čije su unučice, hvala dragom Bogu, s manjim kontuzijama primljene u ambulantu u Kaštelima, dok o svojoj supruzi Mirni ništa ne zna.
jakov žarko, Milena Budimir/EPEHA
mario todorić/cropix
Nesreća se dogodila svega 15-ak metara od provalije
Sreća u cijeloj nesreći je ta što je vlak sa tračnica izletio svega 15-ak metara prije stravične provalije. Da se, ne daj Bože, izlijetanje vlaka dogodilo koji metar naprijed razmjeri ove tragedije bili nesagledivi.
Pitanje je bi li itko od putnika iz nagibnog vlaka uopće preživio jer je provalija duboka više od 400 do 500 metara
|