 |
- Mi (bivša koalicija Preporod koju je predvodio SDP, op. T.P.) nismo bili sposobni to nastaviti. Što je sada s tim - upitao je Romac. - U ovih 10-ak mjeseci, koliko sam ja gradonačelnik Sinja, nisam učinio niti jedan korak više od vas - odgovorio mu je Nasić.
O čemu se radi(lo)? Prije šest-sedam godina na velika zvona bio je najavljen projekt elitnog turizma nazvan “Family Air Park Sinj”, za koji je tadašnja gradska vlast suosnovala zajedničko trgovačko društvo s njemačkim partnerima znakovitog naziva DKIG (Deutch Croatien Invest Group) i ‘‘ulupala’’ nemali novac sinjskih poreznih obveznika. Tadašnji (ne)odgovorni sinjski dužnosnici pronašli su trojicu Nijemaca koji su zamislili “formulu” kako doći do novca.
Ciljana skupina koju je trebalo financijski iscijediti za zamišljena ulaganja u Sinju, a govorilo se o nevjerojatnih 100 milijuna eura i otvaranju dobro plaćenih 2000 radnih mjesta, bili su Hrvati na privremenom radu u Njemačkoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama. Njima je trebalo prodati dionice tvrtke koja bi se pojavljivala u ulozi investitora. Čak je dijelu te ciljane skupine u Njemačkoj i predstavljena ideja. Tada su nositelji toga projekta shvatili da ljudi kojima se oni obraćaju, a koji su svoj novac doista zaradili, nisu sisali veslo i da se neće dati prevariti na lijepe riječi i velika obećanja.
Zamisao držala vodu
Priča je bila simpatična i, moglo bi se reći, čak je kao zamisao držala vodu. Projekt je obuhvaćao gradnju golfskih igrališta, visokokategoriziranih hotelskih kapaciteta, a za elitu elite uz sportski aerodrom u Sinju sagradile bi se vile do kojih bi oni iz Europe stizali vlastitim zrakoplovom. Kad se na kraju vidjelo da su predstavljeni parajlije u odnosu na projekt, zapravo, novčani golaći, njemački “partneri” netragom su nestali iz Sinja.
Svojedobno su vrlo često dolazili, često isticali da vole hrvatska vina u obilnim količinama i u takvom stanju obavljali fiziološke potrebe na sinjskim ulicama usred bijelog dana, a iz unajmljene privatne kuće u Trilju otišli su bez pozdrava i s dugom prema vlasniku koji se iskazivao u podebljem svežnju eura. Ostali su dužni i Hrvatima u Njemačkoj kod kojih su tiskali prospekte ukrašene fotografijama sinjskih alkara. Sveukupna šteta je, na sreću, u podnošljivim okvirima i puno manja nego što su je pripremali autori.