Padala je kiša, ali krv se s Institutske ulice nije oprala...
Tako je počeo razgovor s Elenom Carrara, splitskom Ukrajinkom ili obrnuto.
Institutska ulica vodi na Majdan, baš kao što srce Elenu vodi u rodni Kijev, pa teško suspreže suze, pričajući što su joj o ukrajinskoj tragediji govorili sinovi, brat i prijatelji.
- Moja prijateljica volontirala je u bolnici i ne može spavati zbog svega što je vidjela. Sva sila mladih ljudi sada su invalidi, bez ruku, nogu, očiju...
- Nekada davno ukrajinska je vojska imala postrojbe od sto vojnika, koje su nazivali “stoticama“. Sada, nakon revolucije, imamo svoju “Nebesku stotinu“, jer toliko je ljudi na prosvjedima ubije...
Tako je počeo razgovor s Elenom Carrara, splitskom Ukrajinkom ili obrnuto.
Institutska ulica vodi na Majdan, baš kao što srce Elenu vodi u rodni Kijev, pa teško suspreže suze, pričajući što su joj o ukrajinskoj tragediji govorili sinovi, brat i prijatelji.
- Moja prijateljica volontirala je u bolnici i ne može spavati zbog svega što je vidjela. Sva sila mladih ljudi sada su invalidi, bez ruku, nogu, očiju...
Suze teku licem
Sad već Eleni suze slobodno teku licem, pa riječ preuzima prijateljica i sunarodnjakinja Svitlana Repina.- Nekada davno ukrajinska je vojska imala postrojbe od sto vojnika, koje su nazivali “stoticama“. Sada, nakon revolucije, imamo svoju “Nebesku stotinu“, jer toliko je ljudi na prosvjedima ubije...
