Nevjerojatno, ali istinito. Može vam zazvučati izlizano, ali drugoga uvoda jednostavno nema. Omiški gradski oci, naime, namjeravaju otvoriti dječji vrtić, a stanovnici zgrade u kojoj se nalazi za mališe određeni prostor u tome ih pokušavaju spriječiti. I, za sada im dobro ide. Ne žele, kažu, djecu ni blizu. Neka Grad otvori vrtić na drugome mjestu, a ne u njihovoj trokatnici i u njihovu dvorištu.
Na adresi smo Put Ribnjaka 11 i 13, pred zgradom koju Omišani kolokvijalno nazivaju “talijanskom” jer su je izgradili talijanski investitori. No, u njoj Talijana nema, na portunima i parlafonima sve se redom nalaze domaća prezimena. Veliko dvorište je prazno. Pusto. Fale mu djeca. A ako nema drugih, dobro bi došla i ona iz vrtića. No, vrtić ove godine neće proraditi. Klinci koji su upali na liste tiskaju se po ostalim omiškim odjeljenjima, a oni s čekanja još će malo čekati. Barem dok se stanari ne urazume ili dok Grad ne dobije pravnu bitku. Omiški gradonačelnik Ivan Škaričić uvjerava nas kako će se prije dogoditi ovo drugo, jer u zdrav razum više ne vjeruje.
Stanari su se žalili na lokacijsku dozvolu
- Uistinu ne znam što je tim ljudima?! Pa, kako uopće mogu reći da će im djeca smetati, da će im u dvorištu, pod njihovim prozorima, galamiti?! Umjesto da budu sretni što otvaramo još jedan vrtić, i to baš u njihovoj zgradi, oni nas sabotiraju. Jedino logično objašnjenje jest da ih je netko nagovorio da nam ospore pravo na otvaranje vrtića - žali se Škaričić.
A taj netko, sumnja gradonačelnik, mogli bi biti oporbeni vijećnici koji su u nekoliko navrata tvrdili kako je Grad od “Zdenca” - tvrtke u vlasništvu na ušću Cetine sveprisutne obitelji Milavić - kupio poslovni prostor s pripadajućim dvorištem koje, uvjeravaju opozicionari, uopće nije pripadalo Milavićima. Pa tako sada ne pripada ni Gradu. Stanari su se žalili na lokacijsku dozvolu, prva žalba im je odbijena, pa su krenuli na višu instanciju. S omiškoga suda prebacili su se na zagrebački. Ne misle tako lako odustati od dvorišta koje im, uporno tvrde, zakonski pripada. A to što ga je Grad namijenio djeci, nimalo ih ne zanima.
- Uvjereni smo da će i drugostupanjska presuda biti u našu korist, jer je i u zemljišnim knjigama navedeno da je Grad vlasnik tih stotinjak kvadrata dvorišta ispred budućega vrtića. Stanari su nam, međutim, osporili lokacijsku dozvolu, pa dok se to ne riješi ne možemo u taj prostor smjestiti djecu. Zakon, naime, nalaže da svaki vrtić mora imati i vanjski prostor za igru - objašnjava Neno Mimica, pročelnik gradskoga komunalnog odjela.