Hula-hula
Nakon što se primirila buka u samom gradu, sada ga udaraju zvučne noćne salve iz popularnih klubova “Veneranda” i “Stipanjska” na otočiću pred Hvarom, poslijepodne tuče iz “Hula-hule”, a srijedom je after beach party u “Carpe Diemu”.Zanimljivo je, čuli smo od građana koji provode besane noći, kako su partijanerska mjesta registrirana kao caffe-barovi ili buffeti, ne kao noćni klubovi, decibeli koje otpuštaju daleko prelaze dopuštene, a uznemirava ih i razulareno ponašanje alkoholizirane svjetske omladine, koja riga, pada, skida se pred njihovom djecom... Nitko od vlasnika objekata nije iz Hvara, a sve skupa nimalo ne uznemirava ni policiju ni tri gradska inspektora. Dapače, građanina Živka Petričića koji je najdublje zašao u istrage nepravilnosti prije desetak dana pretukla su dvojica bejzbolskim palicama, a istraga tapka u mjestu...
Razgovaramo s tri hvarske gospođe koje podržavaju peticiju: Anom Popović, predsjednicom Udruge privatnih iznajmljivača “Hvare moj”, Katijom Zaninović-Dawnay, vlasnicom agencije za nekretnine i privatnom iznajmljivačicom, te Jelkom Kovačić-Vidmar, ravnateljicom osnovne škole, koja također iznajmljuje apartmane.
- Ma neka se jednom razjasni; nemamo mi ništa protiv mladih turista, nemamo ništa ni protiv zabave, samo tražimo da je se izmjesti negdje odakle neće maltretirati ostale građane i naše goste. Nisu svi došli na Hvar tulumariti i opijati se, dapače, većina dolazi da bi se odmorila, premda je sve više onih koji pitaju samo gdje je party. Takvi mogu ići bilo gdje, zbog čega bi dolazili u Hvar? – pitaju naše sugovornice.
- Aktualni problem je očekivan i on je samo jedan u nizu koji imamo i koje ćemo imati ako se hitno ne osvijestimo. Dugo već upozoravamo na devijacije kojima je izuzetno osjetljivi rad u turizmu krenuo. Pri tome mislim prvenstveno na nekulturno, ponižavajuće, pa čak i agresivno nuđenje smještaja na ulici. Nemamo pravo prozivati nikoga, naročito ne naše goste dok se mi ne promijenimo, unesemo zajedništvo, solidarnost i međusobno poštovanje kako bismo bili prepoznati kao uređena, civilizirana i kulturnu sredina u koju će netko poželjeti doći.
To je naš zadatak, a sve službe koje imaju obvezu i odgovornost neka uredno odrađuju svoj posao. Neka širom otvore oči, prate i sankcioniraju nered, a ne čekaju prijave građana, napišu zapisnik, spreme ga u ladicu... Njihov posao gotov, a problem ostaje – upozorava Ana Popović.
- Mijenja se profil turista, to svi vidimo, a grad ne reagira kako treba. Tijekom srpnja i kolovoza dolazi mlađa klijentela, sve se vrti oko orgijanja... O.K., neka rade što žele, samo neka ostalima daju mira – kaže Kovačić-Vidmar, dok Zaninović-Dawnay navodi kako se ne postupa sa svima prema jednakim kriterijima. Lani je, primjerice, nakon samo tri dana inspektor zatvorio “Jazz club” koji je nekoliko puta ostao otvoren do jutra, a ostalima se to ne događa. U Hvaru je otvoreno i nekoliko hostela, nitko ne zna posluju li svi legalno ni koliko ih je točno, no susjedi su očajni zbog galame koja se iz njih širi.
Gradonačelnik Pjerino Bebić kaže da mu se kosa diže kad čuje zbog čega smo došli:
- Pa ne mogu ja stat na trajekt i govorit: “Ti možeš u Hvar, ti ne možeš!” Ili puštati samo starije od 40 godina. Osvrnite se oko sebe, ima i starih i srednjih godina i mladih, pogledajte red ispred kazališta.
- Ali noćna buka?
- Smanjena je na polovicu, garantirano! Tražili smo lokacijsku dozvolu za jednu valu podalje od grada i nismo je dobili. Ako bismo sve pozatvarali, gdje bi došlo dvije, tri tisuće turista? Na Pjacu, pa bi nastala buka pet puta veća od ove. Ljut sam na sanitarne inspektore koji imaju mjerače buke, gdje su?!
Bolje bi bilo da se građani bune jer im “Jadrolinija” ukida pruge i što imamo iljadu uplova dnevno, a ni kunu ne zarađujemo, nego još vozimo škovace, a ne da prigovaraju jer primamo mlade turiste. Pa gdje to ima da se grad čuven po turističkoj ponudi buni protiv svojih gostiju – uzbudio se Bebić, koji se slaže da se struktura gostiju ove godine izmijenila. Tumači to odlaskom tisuća na Europsko prvenstvo u nogometu u Poljsku i Ukrajinu te u London na Olimpijske igre, pa se nikaka ne bi trebalo odricati onih koji su se odlučili za Jadran.
- Ma, di su ti pijani i drogirani po gradu? Di su škovace, grad je čist ka suza. I tko kaže da nema kulture, u franjevačkom samostanu je nekidan 70 ljudi bilo na koncertu, a za predstavu u “Venerandi” prodale su se – četiri karte. Zato je Tvrđavu posjetilo više od 35 tisuća ljudi. Ne dopuštam da se Hvar uspoređuje i s čim, a kamoli sa Zrćem ili nečim sličnim. Nekad je after beach party bio svaki dan, sada je samo srijedom, smanjili smo količinu buke, cijeli šesti mjesec bio je iznimno tih: imali smo Skandinavce, Brazilce, Portugalce i Španjolce srednjih godina, ali moramo se i mi priviknuti na nove okolnosti i pokušati naći rješenja.
Ne može se sve presjeći mačem. Što se tiče slučaja pretučenog građanina, ne smijemo se igrati s time. Stoga sam prvi dan održao sastanak sa zapovjednikom policije, posjetio ozlijeđenog u bolnici i tražim da se taj slučaj što prije riješi – zaključuje Bebić.
Od 1977. godine radi kafić “Sidro” čija se vlasnica Katica Vučetić boji da će neprijateljstvom prema određenim dobnim skupinama Hvar postati grad sjena.
- Moramo ići naprijed i doseći visoku razinu turističke suluge, tada će i ovakvi problemi nestati. Ali dok to ne ostvarimo ne smijemo poticati nikakvo neprijateljstvo, smatra Vučetić.
To je naš zadatak, a sve službe koje imaju obvezu i odgovornost neka uredno odrađuju svoj posao. Neka širom otvore oči, prate i sankcioniraju nered, a ne čekaju prijave građana, napišu zapisnik, spreme ga u ladicu... Njihov posao gotov, a problem ostaje – upozorava Ana Popović.
- Mijenja se profil turista, to svi vidimo, a grad ne reagira kako treba. Tijekom srpnja i kolovoza dolazi mlađa klijentela, sve se vrti oko orgijanja... O.K., neka rade što žele, samo neka ostalima daju mira – kaže Kovačić-Vidmar, dok Zaninović-Dawnay navodi kako se ne postupa sa svima prema jednakim kriterijima. Lani je, primjerice, nakon samo tri dana inspektor zatvorio “Jazz club” koji je nekoliko puta ostao otvoren do jutra, a ostalima se to ne događa. U Hvaru je otvoreno i nekoliko hostela, nitko ne zna posluju li svi legalno ni koliko ih je točno, no susjedi su očajni zbog galame koja se iz njih širi.
Ljut na inspektore
- Djeca nam kažu da ih ne vodimo uz ta mjesta jer im je mučno gledati scene koje se tamo događaju. Smatramo da Hvar jednostavno zaslužuje bolje. Očekujemo od gradonačelnika Bebića da organizira ljetni život tako da ne bude razularenih i maltretiranih, to prije što smo mi građani koji su tu cijelu godinu, a ne da stihijski dočekujemo sezonu. Plaćamo porez i isto očekujemo od policije i inspektora, a ne kad ih pozovemo da muljaju kako ništa ne čuju, pa nema zapisnika, nema evidencije... Što se to događa? – ljute su građanke. |
| Policajci na Hvaru sve češće interveniraju usred dana na gradskoj Pjaci kako bi razbudili posjetitelje s viškom maligana u krvi |
- Pa ne mogu ja stat na trajekt i govorit: “Ti možeš u Hvar, ti ne možeš!” Ili puštati samo starije od 40 godina. Osvrnite se oko sebe, ima i starih i srednjih godina i mladih, pogledajte red ispred kazališta.
- Ali noćna buka?
- Smanjena je na polovicu, garantirano! Tražili smo lokacijsku dozvolu za jednu valu podalje od grada i nismo je dobili. Ako bismo sve pozatvarali, gdje bi došlo dvije, tri tisuće turista? Na Pjacu, pa bi nastala buka pet puta veća od ove. Ljut sam na sanitarne inspektore koji imaju mjerače buke, gdje su?!
Bolje bi bilo da se građani bune jer im “Jadrolinija” ukida pruge i što imamo iljadu uplova dnevno, a ni kunu ne zarađujemo, nego još vozimo škovace, a ne da prigovaraju jer primamo mlade turiste. Pa gdje to ima da se grad čuven po turističkoj ponudi buni protiv svojih gostiju – uzbudio se Bebić, koji se slaže da se struktura gostiju ove godine izmijenila. Tumači to odlaskom tisuća na Europsko prvenstvo u nogometu u Poljsku i Ukrajinu te u London na Olimpijske igre, pa se nikaka ne bi trebalo odricati onih koji su se odlučili za Jadran.
- Ma, di su ti pijani i drogirani po gradu? Di su škovace, grad je čist ka suza. I tko kaže da nema kulture, u franjevačkom samostanu je nekidan 70 ljudi bilo na koncertu, a za predstavu u “Venerandi” prodale su se – četiri karte. Zato je Tvrđavu posjetilo više od 35 tisuća ljudi. Ne dopuštam da se Hvar uspoređuje i s čim, a kamoli sa Zrćem ili nečim sličnim. Nekad je after beach party bio svaki dan, sada je samo srijedom, smanjili smo količinu buke, cijeli šesti mjesec bio je iznimno tih: imali smo Skandinavce, Brazilce, Portugalce i Španjolce srednjih godina, ali moramo se i mi priviknuti na nove okolnosti i pokušati naći rješenja.
Ne može se sve presjeći mačem. Što se tiče slučaja pretučenog građanina, ne smijemo se igrati s time. Stoga sam prvi dan održao sastanak sa zapovjednikom policije, posjetio ozlijeđenog u bolnici i tražim da se taj slučaj što prije riješi – zaključuje Bebić.
Od 1977. godine radi kafić “Sidro” čija se vlasnica Katica Vučetić boji da će neprijateljstvom prema određenim dobnim skupinama Hvar postati grad sjena.
- Moramo ići naprijed i doseći visoku razinu turističke suluge, tada će i ovakvi problemi nestati. Ali dok to ne ostvarimo ne smijemo poticati nikakvo neprijateljstvo, smatra Vučetić.
DAMIR ŠARAC
FOTO: DAMJAN TADIĆ / CROPIX
Gego: Tili bismo punu kuću a da niko ne zaviče...Za kraj sjedamo za stol s hvarskim kantautorom Barišićem Gegotom, koji na sve gleda s dozom humora:- Meni ne smeta, ali se vidi da smo party destinacija, 80 posto gostiju je mlađe od 20 godina. To su ti gosti od kese: u najlonu nosidu alkohol i salamu. U moj apartman još nisu upalili špaker! A i mi smo takvi: tili bismo svi punu kuću, prva moja mat, a da niko ne zaviče niti užge klimu. Stvarno ne znan ča se digla takova uzbuna: postoji tehnika koja će zadržat zvuk tamo, neka smanju muziku i zabavlja se svak kako oće. |
Petričić: Dobio sam batine jer sam tražio mir u kućiNa teraci kuće s prekrasnim pogledom na Paklinske otoke u Šamoneta Dolcu ili Majerovici razgovaramo s Živkom Petričićem koji je pokušao na legalan način uvjeriti državne institucije da rade svoj posao i građanima omoguće mir u kućama, pa je dobio po glavi.- Od dana kad sam pretučen glazba je uistinu stišana, prvi put nekon tri godine spavam otvorenih prozora! Ali svi strepimo koliko će to trajati, ovisimo o volji i raspoloženju ugostitelja. Od Stipanske smo udaljeni oko 1,5 kilometar, s druge strane nam je Veneranda jedno 800 metara, a odmah ispod Hula-Hula na oko 300 metara. U pravom smo okruženju. Budući da inspektor odbija doći noću, sam sam izmjerio 76 decibela – pokazuje Petričić, a zaokružio je i članak zakona koji propisuje da je dozvoljena buka u prostoru bez posebne dozvole 40 decibela, dok je upotreba akustičnih uređaja zabranjena nakon 24 sata. - Tog 17. srpnja sjedio sam ovdje sa sanitarnim inspektorom iz Ministarstva zdravstva, a potom išao prošetati psa. Prišla su mi dvojica i bez riječi me počeli udarati po glavi i ramenima, sav krvav sam se dovukao kući. Dakako da je jasno zbog čega se to dogodilo, nisam nikom ništa dužan niti u neprijateljstvu s bilo kime, ali postavljao sam pitanja koja nisam smio. Držim da su za stanje u Hvaru ponajprije odgovorni sanitarni inspektori, kao i Državni inspektorat jer ne sprječava prebučne zabave na otvorenom, policija koja odbija privesti DJ-a kad ne želi stišati muziku, pa onda izimišljaju svakakva opravdanje da ne izađu na teren, i na koncu gradska vlast, jer ne osigurava primjerene lokacije za partyje podalje od mjesta. |