JEDNA OD SLUČAJNIH ŽRTAVA PSIHIČKI BOLESNOG 30-GODIŠNJAKA je I SPLIĆANIN KOJI GA JE ODLUČIO PRIJAVITI
 |
| ILUSTRACIJA SD |
U povodu tragičnog ubojstva Stanka Čuline u Pridrazi kod Zadra, kojeg je sjekirom zatukao njegov sin Vladimir, a koji je nakon dvostrukog ubojstva u Splitu 1998. godine deset godina proveo liječeći se u psihijatrijskoj bolnici Vrapče, postavlja se pitanje kako je moguće da osobe koje imaju dijagnozu duševnih smetnji i psihičke bolesti, a sklone su nasilju, mogu slobodno šetati gradom.
Tome u prilog ide i slučaj 30-godišnjaka iz Splita koji je registriran kao osoba s duševnim smetnjama i koji svako malo, čim iziđe s liječenja, iz čista mira udara prolaznike. Tako je, primjerice, u lipnju prošle godine na plaži Bačvice napao 30-godišnjeg francuskog turista koji je upravo izišao iz mora. Udario ga je nekoliko puta šakom u glavu nanijevši mu lakše ozljede.
Policija ga je nakon dojave odmah privela, odvela na Odjel psihijatrije splitske bolnice te napisala prijavu za remećenje javnog reda i mira. Isti je mladić nekoliko puta prijavljivan i zbog nasilja u obitelji, odnosno jer je vikao i verbalno vrijeđao majku s kojom živi. I tada je svaki put vođen na Psihijatriju gdje je zadržan.
U rujnu 2009. godine je napao na ulici i jednog policajca, i to zato jer ga je on navodno dozivao, a što je mladića iziritiralo. I tada je kazneno prijavljen i odveden na Psihijatriju.
Malo manevarskog prostora
Policija u ovim slučajevima nema puno manevarskog prostora. Oni svaki put obave sve što mogu – uhite osobu, obave policijsku obradu, podnesu prijavu i odvedu je na psihijatriju. Prijave se, zbog evidentirane duševne bolesti, uglavnom odbacuju.
– Koliko ja znam, taj je momak u posljednje vrijeme napao najmanje pet ljudi. Mene je, iako ga nikad do tada nisam vidio, usred grada izudarao šakom po glavi i tijelu iz čista mira, a znam da je napao i neke svoje susjede, ali i još neke prolaznike. Koliko znam, uglavnom napada s leđa, kad ga ne očekuješ. Ja ću ga prijaviti, ali znam da ga se neki od ovih napadnutih boje i da to neće učiniti – kazao nam je jedan Splićanin koji je bilo slučajna žrtva pomahnitalog 30-godišnjaka.
Na Županijskom sudu u Splitu, posljednja glavna rasprava na kojoj je okrivljenik bio psihički bolesna osoba bilo je suđenje Antoniju H. (32), koji je sredinom travnja 2009. na splitskim Benama bacio o pod, nogom udario i teško ozlijedio dvomjesečnu bebu! Šest mjeseci prije suđenja u listopadu te godine, nalazio se na psihijatrijskom odjelu Bolnice za osobe lišene slobode u Zagrebu, gdje je bio pod tretmanom pet do šest vrsta lijekova zbog paranoidne šizofrenije.
 |
| Mjesto na kome je Antonijo H. napao bebu / Joško ŠUPIĆ / CROPIX |
Majka zaobišla suđenje
Kako je bila riječ o duševno bolesnoj osobi, na splitskom sudu je tek utvrđeno da su u njegovu ponašanju ostvareni elementi kaznenog djela te je poslan na liječenje u ustanovu zatvorenog tipa. Djetetova majka nije dolazila na suđenje jer nije preboljela traumu nemilog događaja koji joj se zbio pred očima.
Antonijo H. je bebu pred njom zgrabio iz kolica, bacio o tlo i udario nogom. Dijete je imalo teške ozljede glave, ali se, na sreću, oporavilo. Kako je Antonijo H. tada kazao, prvo je čuo “Božji glas” koji ga je naveo da baci kamen te ga je on zgrabio i bacio na ujaka nesretne curice koji je bio u šetnji s njom i njezinom majkom i nećakom. Pod utjecajem zvučnih halucinacija, nošen nevjerojatnom snagom, Antonijo je bacio na pod ujaka, majku, njezina nećaka te zgrabio dijete iz kolica.
S njim je u zagrebačku bolnicu poslana i opsežna liječnička dokumentacija u kojoj se nalazi više od 30 otpusnih pisama ustanova u kojima se liječio zbog psihičke bolesti. Čak 26 puta hospitaliziran je u splitskoj bolnici, a ostalo vrijeme se liječio na Rabu i Ugljanu. Svaki put ga je na liječenje dovodila policija zbog izgreda koje bi počinio pod utjecajem halucinacija..
VLADIMIR URUKALO, KATARINA MARIĆ BANJE
Majku probo nožem i zatukao batom za meso
Slučaj koji je potresao sve prisutne u splitskoj sudskoj dvorani je suđenje Daliboru K. (50) zvanom Dale zbog ubojstva majke Jele na okrutan i krajnje podmukao način. On je 15. siječnja 1999. godine u Sukoišanskoj ulici 13 u stanju neubrojivosti ubio majku koja je tada spavala u sobi.
Dale je majku najprije udario lijevom nogom u predjelu štitnjače i desnom nogom u trbuh, a potom je ubo kuhinjskim nožem dužine oštrice 13 centimetara pogodivši majku u središnji dio prsnog koša. Zatim ju je udario batom za meso tako da se metalni držak bata zabio u staričino čelo.
Potom je uzeo i drugi kuhinjski nož dužine 17 centimetara zadavši majci još jednu ubodnu ranu u grudi. S dva noža i drškom bata zabodenima u tijelo, starica je umrla uz velike bolove. Sudilo mu se i za dva druga kaznena djela: pokušaj sprječavanja službene osobe u obavljanju dužnosti i za nedozvoljeno držanje oružja. Poslat je na liječenje.
Devedesete godine u Splitu obilježilo je još jedno ubojstvo majke. Također psihički bolestan, Lep P. je pušten s liječenja na Ugljanu da provede s majkom blagdane u Splitu. Tijekom noći je ustao, došao do sobe u kojoj je majka spavala, sjeo na nju, izbo je nožem više od 10 puta i vratio se spavati. Ujutro je spakirao torbu i otišao se prijaviti policiji.
|
 |
| Vlado Jukić, ravnatelj bolnice Vrapče |
A zašto su na slobodi muževi koji tuku svoje žene?
Ravnatelj psihijatrijske bolnice Vrapče Vlado Jukić, koji se često susretao s bolesnicima koji su imali nasilne porive, te izvrsno poznaje zakone koji reguliraju problematiku mentalnog zdravlja, kaže da se priča u medijima postavlja naopako i da se duševne bolesnike, makar bili i nasilni, ne može tek tako zatvarati u ustanove.
- Psihijatre često pitaju kako je moguće da se na slobodi nalazi osoba koja je duševni bolesnik, primjerice shizofreničar, pa nekoga u svom stanju napadne jednom ili više puta. Pitam ja vas što je s onima koji nisu psihijatrijski bolesnici, nemaju dijagnozu, a tuku svoje žene, tući će ih dalje nebrojeno puta, policija će ih privesti, možda kratko pritvoriti, pa će ih pustiti na slobodu.
No, oni će opet mlatiti suprugu. Upravo možda sada u Splitu neki tuku svoje ukućane. Zašto se netko ne pita kako je moguće da su takvi ljudi, inače recidivisti, na slobodi. Mnogo je više osoba koje nemaju duševni poremećaj, a mlate, napadaju i ranjavaju ljude - kaže Jukić koji se osvrnuo i na konkretan slučaj - bolesnika koji napada po Splitu, a ima dijagnozu težeg duševnog poremećaja.
- Postoji procedura: policija ili žrtva će nasilnu osobu prijaviti i u postupku će se utvrditi je li napadač bio zdrav ili bolestan u trenutku napada - kaže Jukić, dok i drugi psihijatri tvrde da se ne može sve bolesnike odjednom pritvoriti jer bi, eto, jedan dan možda mogli napasti. To je kao da, kažu psihijatri, iz predostrožnosti zatvorite sve ljude na svijetu jer ipak najviše kriminala počine ubrojive, zdrave osobe.
No, ukoliko psihijčki bolesnik učestalo napada ljude ipak se može posegnuti za nepopularnim mjerama.
- Ako se napadi događaju često, a čini ih jedna osoba - duševni bolesnik, onda se mogu razmatrati i druge mjere jer ipak nije uobičajeno da pojedinac toliko puta napada druge ljude. Ako učestalo ugrožava vlastiti svoj ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, može se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu bez svog pristanka, po postupku za prisilno zadržavanje propisano Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama - kažu nam sudski vještaci.
Saša Jadrijević Tomas
|
Što kaže zakon?
1. Duševnog bolesnika za kojeg se sumnja da može ugroziti vlastiti ili tuđi život MUP može uhititi i dovesti u psihijatrijsku ustanovu.
2. Duševni bolesnik može i sam dati pismeni pristanak da ga se odvede u psihijatrijsku ustanovu.
3. Svako prisilno zadržavanje i prisilni smještaj punoljetnih osoba s duševnim smetnjama podliježe sudskom nadzoru.
4. Osobu s težim duševnim smetnjama, koja je prisilno smještena u psihijatrijsku ustanovu, može se i bez njenog pristanka podvrgnuti pregledu i liječenju.
5. Psihijatrijska ustanova koja je prisilno zadržala osobu s duševnim smetnjama dužna je o tome bez odgode obavijestiti Županijski sud. Sud je dužan kontaktirati i neovisnog psihijatra koji bi trebao iznijeti svoje mišljenje o tome je li zatvaranje zaista bilo nužno.
|