Ne mogu izdržat a da sa svekolikin čitateljstvon ne podilin traume koje san doživila ka manekenka na Hemingvejevoj pisti prošloga vikenda. Znan, to je mali doživljaj za čovječanstvo, ali velik za mene; još iman bugance od onih prekrasnih postola, jeben li in svaki šav.
Dakle, kad me naša draga kolegica Olgica pozvala da nosin njenu prvu dizajnersku reviju, šta da lažen: bila san počašćena (hvala, Ogi!). Još pogotovo kad mi je šapnila da je za mene namijenila crni dopičnjak-model, na momet san bila punija sebe nego Kate Moss kad je na kokainu. U nastavku te sedmice, utuvila san sebi u glavu da za pet dana moran i izgledat ka ona, te svaki put kad bi se uputila do kioska priko puta press-centra Slobodne po sendvič skrenila putanju i zalomila u trafiku, pa umisto obroka bogatog ugljikohidratima kupila duvan.
Nije osobito zdrav, niti za ljepotu uputan izbor, al zavarava glad; no, osim šta se sedmicu dana napatih gladi, nisan izgubila ni grama. A onda je došla i čuvena subota. Na generalku je tribalo dogibat u Heme ujutro u devet(!), a onda opet u šest popodne na šminkanje, te u međuvremenu obavit i frizuru, šta je uru vrimena trajanja revije za nas modele prometnilo u cjelodnevni pothvat. Naravski da san kasnila na jedno i drugo, i unatoč tomu bila nenaspavana do bunila. Ma, jel stvarno profi-manekenke imaju isti vojnički režim?!
Kad san u presvlačionicu Hemingveja banila oko sedan ipo, uru prije početka programa, naišla san na prizor iz Šeherezade, Iljadu i jedne noći i slično; miljon golišavih komada letalo je s jednog kraja prostorije na drugi, čulo se i kikotanje, a bome i zapomaganje, a sve obavijeno duhanskim dimom ka u priči. Obzirno san se došuljala do šminkerica i priporučila da mi još malo povećaju moja kućno našminkana usta, a jedna od njih mi je, s pinelićon u ruci, nemoćno zavapila: “I vama triba opet povećat usta?!”. Zbunj.
Onda je počelo ledeno doba; sobziron da su mi sponzorske šuze bizarno na peti spadale, a Siki je imala na raspolaganju samo neke izraubane silikonske jareće zapetke viška (službeni naziv umetka za u postol), morala san se odreć hulahopki nebil’ mi stopalo koliko-toliko prionilo za gazište.
Neposredno prije izlaza na pistu, kad je već đava odnija jajnike, Ivana Franić mi je dodala neki svoj instrumentarij, pa san promptno rekla Jasi Leskur da mi vrati hulahopke, koje je namjeravala upotrijebit umisto zagubljenog povodca za pasa, te ih uspila na brzinu navuć odolivši gorljivoj sugestiji Doktorice Javorke da izvadin bar jednu sisu. Naravski, na fotkama mi je izraz lica bija ka da san zagrizla govno, pa san upotrijebila sav svoj medijski utjecaj da spriječin njihovo objavljivanje i popratni sunovrat vamp-imidža..
(nastavak u Rijeci)