Prošlo je sedmicu dana, a strasti oko Zdravka Čolića još se nisu skroz stišale. Na stranu Rodica Bise, koja mi do dandanas nije oprostila šta nisan tila ić snjon na koncert − nju san skinila obećanjen da ću joj uime iskupljenja za prvi izgledniji sudar posudit domino-komplet, PVC-korzet s pripadajućin gaćicama koji san kupila priko interneta − nego di god se okrenen i u koju god ustanovu za uljepšavanje da uđen, svugdi svira ispečeni ili čak kupljeni Čola.
A tek priča o njemu; svega tu bude. Tako je jedan put skoro došlo do krvoprolića kad san Šporkome Zvoni, tipičnom ST-materijalu (od nekog vrimena, tj. nakon rastave opet prisutnom na svirepom gradskom tržištu) u Kvartovskom kafiću, dok san čekala red na feniranje, pokušala objasnit u čemu je tajna uspjeha šlager-pjevača.
− Aj, šta pizdiš, nisi ni bila na koncertu.
Neš ti te ljubavi − zlurado je zaključija ŠZ.
− Zvone, nemoš ti to svatit. Kupnjon ulaznice pristajen bit jedna u krdu od dvanajst iljada onih koje će tu večer za njin beznadežno kolektivno cvilit. Ja san iznad toga i ne želin ga dijelit s toliko ženetina. Mnoge niti ne upadaju u moj dobni razred − govorila san mu jer mi je ionako bilo dosadno u birtiji, a činilo mi se manje teretnim ubivat vrime do feniranja u drljanju sa Zvonon nego Zrilon Cicijon, vlasnikom krčmarskog objekta i likom sklonom drpuckanju bez popratnih ugostiteljskih običaja čašćavanja.
− Je, ne upadaju u tvoj dobni razred, a nijedna od vas kokoša ne upada u njegov omiljeni spolni rodni razred. Ka da ne znaš da je on peško − nije odustaja ljubomorni šporkaćun.
− Pa šta da je malo peki? Isto bi se ja udala za njega, evo odma ovu subotu! − rekla san malo glasnije jer je taman ušlo par ženskih u kafić, pa san namjerno tila da čuju i podrže moj stav. Znala san da oće.
− Štaaa?! Udala bi se za pederčinu?! − Zvone me gleda ka da nisan normalna.
− Jesi li ga ti nateza pa znaš šta je?! − skočila je u Čolinu obranu Frizerka Lile, koja me taman došla pozvat na bazen, preplavljena trenutnim popizdnućem. Morala san je smirit.
− Sve okej, Lile. Znaš da priprosti muškarci ne svaćaju snagu ženske ljubavi.
Njima teže dolazi do mozga da kad nekog voliš, nije ti važan ni spol, a kamoli njegova seksualna orijentacija − pojasnila san. − Uostalom, ko ne bi svaku večer lega kraj Čole u bračni krevet? − upitala san nazočne, koji su kimali u znak odobravanja.
− Nek on meni obavlja bračne dužnosti, pa ako digod i zastrani (i s frajerom, Bogu fala!), šta ima veze. Dok uredno servisira, dobro je! − složila se mudra ženska čeljad.