Teta Sloba mirovinu zaradila 46 godina spremajući kavu političarima

Punih 46 godina mijenjali su se sustavi, države, odlazili su i dolazili gradonačelnici, predsjednici izvršnih vijeća, predsjednici skupština i župani, a ona je ostala jedna i jedina.

Ona je Slobodanka Miletić, domaćica Splitsko-dalmatinske županije koja nakon dugog staža odlazi u zasluženu mirovinu. No, lakše je od naše Slobe bilo naručiti tko zna što nego tražiti da nam se pričom vrati u vrijeme kad je skuhala prvu kavu za političare.

- Ajme meni, šta ću vam ja? Nisam ja važna... Jeste li župana pitali za dozvolu? - tako je na novinarsku znatiželju odgovorila iznenađena Sloba. A kako i ne bi bila iznenađena kad je, kako i priliči njezinoj ulozi, uvijek u sjeni, no o njoj, poput svake domaćice, ovisi hoće li domaćinima i gostima biti ugodno. 

- E, to ti je bilo 1963. godine, 2. kolovoza san iz svoga sela Gradac kod Drniša došla u Split i zaposlila se u tadašnju općinu. Koja su to lipa vrimena bila, bila san mlada, poletna, a priplašena od novog svita... - sa sjetom će Sloba.

U priču o svojim prvim danima tadašnje splitske općine uklapaju se tadašnji gradonačelnici, predsjednici Izvršnog vijeća Ante Zelić, dr. Ivo Perišin, Jakša Miličić, Ante Skataretiko, Nikola Adorić, Zvonimir Puljić, a svi su imali svoj stil.

Uspostavom županija, u tadašnju zgradu općine u središtu Splita stigli su novi ljudi, prvi župan bio je Nadan Vidošević, zatim Branimir Lukšić pa Kruno Peronja i sada Ante Sanader, i svi su znali za Slobin cappuccino. Za svakoga od njih ima samo lijepa sjećanja, a Sanader, posljednji Slobin šef, kaže, jednostavan je čovjek i nikad nije imao posebnih narudžbi.

O Slobinu “specijalitetu kuće” i sadašnji županijski čelnici, poput onih bivših, rado pričaju gostima pa je njezin cappuccino uvijek rado bio na stolu. I novinarima je, uz obavezni sokić, vodu i bombončiće, na presicama baš najviše prijala šalica njezina cappuccina.

‘Kad spremiš s guštom, onda mora biti po guštu’

– Nema ti tu, draga moja, recepta, kad spremiš s guštom, onda mora biti po guštu. A stol mora biti uvik uredan, s obaveznim papirnatim miljetićima, podmetačima za čaše, bombončićima, keksićima. I onda san najsritnija kad je sve na svom mistu - kaže nam vesela Sloba.

Bilo je, kao u svakom poslu, lijepih i ružnih trenutaka, no ona je uvijek ostala diskretna i tiha. – Moj ti je posao pripremiti sve, povremeno ući ako što posebno naruče i ništa drugo mi nije važno niti me zanima šta pričaju - kaže vesela domaćica.

Teško joj je, kaže, ostaviti sve drage ljude u sadašnjoj Županiji, a suze na kraju njezina mandata odmah će zamijeniti osmijeh i veliko Slobino “hvala svima”. I mi ćemo uzvratiti na isti način. Kako i ne bismo kad će svima nedostajati Slobin cappuccino. A onda će, kao kod svake domaćice nakon dugog staža, u cappuccinu, kako i treba, guštati njezina obitelj.

Piše ojdana koharević