Između 20 i 25 posto malih Imoćana, onih u predškolskoj dobi te onih koji već pohađaju osnovnu školu, imaju poteškoće u govoru. Zabrinjavajući je i broj onih koji imaju teže oblike komuniciranja i kojima je potreban gotovo pa svakodnevni tretman kod logopeda, psihologa, ali i psihijatra.
To je gotovo nevjerojatan podatak, koji šira društvena zajednica marginalizira. U prvom redu to dokazuje činjenica da na nešto manje od tri tisuće učenika osnovnih škola s područja cijele Imotske krajine ima samo jedan jedini diplomirani logoped!!!Primjer od četvrtka: taj jedini logoped, prof. Ivana Kujundžić, koja radi u Osnovnoj školi “Ivan Leko” u Prološcu, u suradnji s liječnicom školske medicine dr. Katicom Vučemilović, a u povodu Europskog dana logopedije, organizirala je preventivni pregled djece, kako bi barem donekle pomogla brojnim roditeljima koji zbog teške financijske situacije ne mogu svoju djecu voditi u Split, Makarsku ili druge sredine na preglede.
Bez tretmana i kontrole
Prof. Ivani Kujundžić javilo se čak 24 roditelja s isto toliko djece. Rezultat je poražavajući – od 24 mališana, samo jedan nije imao nikakvih poteškoća u govoru. Ostalih 23 imali su lakše, a većina njih teže oblike komuniciranja.Evo i podatka iz Udruge osoba s invaliditetom iz Imotskog.
Ta najurednija i najaktivnija udruga ima zaposlena tri logopeda. Permanentno rade cijeli tjedan i kroz njihove stručne opservacije prođe oko 110 mališana.
Više jednostavno ne mogu, jer se svakomu djetetu treba posvetiti dužna pažnja. Osim toga, ova udruga uštedjela je do sada državi milijune kuna jer, bez njihova rada, roditelji bi morali, a sve na trošak HZZO-a, voditi svoju djecu na terapije diljem Hrvatske.
– Svi ti podaci koje ste naveli su istiniti, ne bih se osudila kazati da su i još porazniji. Kao jedini logoped u osnovnim školama u Imotskoj krajini, jednom godišnje, samo prije upisa školaraca, obiđem škole u Aržanu, Krivodolu, Cisti, Lovreću, Studencima i Runoviću, te razgovaram pojedinačno sa svim učenicima. I nakon toga, ništa, oni ostaju bez tretmana i kontrole. Ako im se ne pobrinu roditelji, djeca ostaju u problemima. Upravo ti problemi s vremenom prerastaju u ozbiljnije stvari, pa djeci u konačnici trebaju i psiholozi i psihijatri – kaže prof. Ivana Kujundžić.
– Imamo mnogo djece kod koje, osim početnih govornih mana, uočavamo da i njihovo ponašanje nije u skladu s normalnim razvojem djeteta. Upozoravam roditelje na to, savjetujem im da odu kod specijalista.
Logopedi bi došli, treba im platiti putne troškove
Surađujem i s timom školske medicine iz Imotskog, no sve je to opet vrlo malo naspram problema koje imamo. Ne želeći ulaziti u uzroke takvog stanja, mogu samo zavapiti da nam se pomogne, bilo s državne razine ili razine županije i lokalne samouprave. Moji kolege iz Splita voljni su dolaziti u Imotski i preventivno pregledati djecu, no treba im platiti putne troškove. Čak imamo i prostore u sklopu školske medicine u Imotskom, no opet je najbitniji novac.No, kada su naša djeca u pitanju, onda se stvarno hitno mora nešto učiniti – veli prof. Kujundžić.
Hoće li se u Imotskoj krajini opet prešutno gledati na ovaj problem? Hoće li se trebati čekati nekakvi europski dani logopedije da bi se konstatirali i objelodanili poražavajući podaci o stanju najmlađih?
Ili će se krenuti u hitno rješavanje problema, uključivanjem većega broja logopeda, pomaganjem roditeljima slabijeg imovnog stanja da svoju djecu vode na tretmane!?
Zapostavljajući najmlađe i ne ulažući u djecu i njihov napredak, ne ulažemo ni u vlastitu budućnost.