U gornjem dijelu križa u mozaiku je natpis “7. gardijska brigada RH Pume” i lik pume, a sve ostalo je napravljeno od kamenih blokova, doniranih od porušene crkve sv. Mihovila u Kijevu. Križ tvori 31 kameni blok, po jedan za svakoga poginulog, na kojemu je uklesano ime i prezime te dan, mjesec i godina rođenja i pogibije.
Spomenik je blagoslovio velečasni Josip Pavlek, ratni kapelan 7. gardijske brigade uz asistenciju velečasnog Ivice Horvata, vojnog kapelana u Varaždinu i fra Ivana Lukača, vojnog kapelana 2. motorizirane brigade u Kninu. Sve je koordinirao Dražimir Jukić iz organizacijskog odbora.
- Poslije mise leti se na Veliku Duvjakušu, a uzletište je na Suhopolju – upućuje nas Dražimir dok nas je bilježio u popis putnika. Do mjesta na kojemu je izgrađen spomenik može se samo helikopterom pa je za ovu priliku MORH osigurao dva helikoptera HRZ-a.
Na Duvjakuši svježih 20 Celzijevih stupnjeva gdje smo zatekli 60-70 osoba, a među njima je bio i Stipe Božić koji nam se “pohvalio” da mu je ovo najveći vrh poslije operacije na srcu prije dva i pol mjeseca. Doznali smo da je većina stigla ranije, također helikopterima, a jedna grupa planinara “Dinarida” iz Splita, “Jelinka” iz Trilja, “Svilaje” iz Sinja i “Kamenara” iz Šibenika pješačila je od Suhopolja preko Modraša do Duvjakuše.
- Mi smo došli sinoć. Terenskim automobilom dovezli smo 8 metara dugi jarbol za zastavu koju smo postavili uz pomoć članova “Dinarida”. U zoru je temperatura bila 6 -7 stupnjeva – kažu Dražen Efendić Tade i Žarko Delić Maći iz sinjskog ogranka UDVDR-a. Uz spomenik smo zatekli baku Anđelu Škalec iz Varaždina sa snahom Mirjanom i unučadi Mihaelom i Markom.
- Ovdje na Dinari poginuo je moj sin Vlado. Poginuo je 18. prosinca 1994. godine. Od početka je bio u 7. gardijskoj brigadi. Drago mi je da je napravljen ovaj spomenik. 
Impresivan prizor na 1709 metara nadmorske visine
Ni sekunde se nisam mislila hoću li doći danas na otvaranje. Kako bih to mogla propustiti? Prvi put sam letjela u helikopteru. Bilo me je malo strah, ali su me ohrabrili snaha i ovih dvoje unučadi od moja dva živa sina – kazala nam je baka Anđela.
- Neizmjerno hvala “Dinaridima” i HGSS-u koji su još prije dvije godine inicirali podizanje ovoga spomenika. Hvala i restauratoru Antonu Vuki iz Trilja koji je spomenik osmislio i napravio. Mi iz Varaždina sigurno ćemo često pohoditi ovo mjesto – kaže Mirko Martinjak zvani Zmija, predsjednik Udruge 7. gardijske brigade “puma”. Bitaka na Dinari prisjetio se i Branko Predanović, danas brigadir HV-a, a u ratno vrijeme zapovjednik 2. udarne bojne 7. gardijske. U ekstremnim zimskim uvjetima četnici su pod okriljem guste magle na Duvjakuši u okruženju ubili pet “puma”.
| Priča o Jovi Mjesec-dva poslije našeg gubitka na Duvjakuši pri osvajanju Velikog Bata zarobili smo dva srpska vojnika. Jedan od njih bio je Jovo Drča. On je priznao da je sudjelovao u akciji na naše suborce na Duvjakuši. Nismo ga ubili. Predali smo ga policiji. Kažu da je i danas živ, priča nam Branko Predanović. |
| Prigrlio suborčeva sina Mladen Fijan bio je zapovjednik pješačkog voda “puma” iz kojeg je poginuo Radovan Franković, a iza kojega su ostali supruga i muško dijete od nekoliko godina. Fijan je poslije rata oženio Frankovićevu udovicu, prigrlio suborčeva sina kao vlastitog, a sa suprugom dobio još jedno dijete. Ovih dana Frankovićev sin je pred završetkom studija ekonomije. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....