
Bio je jedan od onih bezbrojnih, tihih, povučenih mladića što su obučeni u rebatinke, s tenisicama na nogama, krunicom oko vrata i ruksakom na leđima odlazili na bojišta napadnute domovine.
Nije računao ni na što niti je što očekivao za sebe. Nije ni znao što je oružje, bio je naoružan samo svojim srcem koje se u konačnici pokazalo nepobjedivim. Nosio je na svojim leđima teret snova, ponosa, žrtava, izdaja i neplaćenih dugova iz prošlosti. Bio je to Josip Jović, često su nas povezivali zato što se zvao kao i ja, a i majci mu je isto ime kao što je bilo i mojoj.
Bio je prvom žrtvom Domovinskoga rata, samoprijegornom žrtvom na žrtveniku slobode i ljubavi. Nikako i posljednjom. Za njim su krenule kolone mladića, nad tisućama grobova rečeno je “neka im je laka hrvatska z...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....