Andabakov gol za vinsku top-listu

Naprid bili ! Takvim bi skandiranjem – vašem se reporteru učinilo da ga je stvarno i čuo – trebalo proslaviti atraktivni gol koji je za uspon na vrh domaće vinske tablice, pardon – liste, u noći na subotu posred rive u Bolu volejem zabio centarfor Jako Andabak, vodeći dioničar Hajduka, ali (što je za ovu vinsku utakmicu puno važnije) i vlasnik tvrtke “Jako vino” u sastavu njegova koncerna “Sunce“.

Sad treba trijezno – dok se tako može , pošto je teren bio, je li, poprilično natopljen – izvijestiti o čemu se zapravo radi u “tekućem slučaju“. Ukratko, riječ je o tome da je rečeni golgeter Andabak, zajedno s tehnički i kondiciono izvrsno pripremljenim suigračima, u vrč žedne javnosti natočio tri proizvoda svoje kuće, to jest svoga bračkog podruma: vrhunsko vino pošip, kvalitetno vino plavac Vid te opol od plavca malog.

Na prvom je mjestu – naravno, ne slučajno – bijelo vino pošip, jer kako bi to sad izgledalo da prononsirano “bijeli“ Andabak svoju vinsku priču započne crnim vinom. Torcida mu nikad oprostila ne bi...

Zasađeno 40 hektara

Prošle smo godine ugovorom sa Zadrugom u Bolu preuzeli, nažalost, prilično devastirani i zapušteni podrum – objašnjava bračku “vinsku akciju“ mr. Ivica Kovačević, direktor razvoja zadužen za poljoprivredne projekte u poslovnom sustavu Jake Andabaka – obvezali se na otkup grožđa od svih zadrugara, počeli uređivati teren i saditi lozu, pošip i plavac, na bit će ukupno respektabilnih 40 hektara, upustili se u uređenje vinarije koja je sada sigurno među najljepšima u Hrvatskoj, kadrovski se ekipirali, odnjegovali naše prvo vino i, evo, dobacili se do ovog blagoslovljenog trenutka, do punjenja prvih boca. I s velikim zadovoljstvom mogu kazati - prvo pa muško!

Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo razvrstao je naš pošip među vrhunska vina, što je znak da smo dobro radili i zadovoljili sve kriterije, pa možemo malo i sami sebi nazdraviti, premda se ne i opiti od slave. Podrum “Jako vina”, u kojem direktoruje uočljivo i s razlogom ponosni Jakša Marinković, a namjernicima vinske priče – znate ono o “tijelu vina“, “zaokruženju barikom“, “mirisnoj svježini sa slutnjom nedozrele breskve“... - kazuje enolog Leo Gracin, zaista se doima kao svemirski brod, pogotovo u odnosu na ono što je bio donedavno kad se u njemu urušavao nekad prepoznatljivi brend bolskog plavca.

Projektant Ivan Radeljak sve je uredio s pečatom Brača: u vinskom baru sedam “izložbenih“ stupova od sedam vrsta bračkog kamena obrađenog na sedam načina, šank u obliku broda, kameni rigol za vino prekriven staklom kao podsjetnik na vinsku tehnologiju minulih vremena, fotografije vinograda snimljenih u sva četiri godišnja doba, u kamenu ploču uklesan tekst, na arhaičnom bračkom, što slavi plavac “čaran kao noć bez zvizda“. Uokolo stilizirane bačve, karatila, tapuni i na zidu – velika prazna vitrina.

Enolog Leo Gracin u akciji: Brend je stvoren!

- To je simbol naših ambicija, stojite pred - vitrinom za medalje. Sad je prazna, ali tek smo počeli puniti boce, a onda ćemo i vitrinu napuniti trofejima – tumači “trofejnu taktiku“ gospodin Andabak, vjerojatno misleći u sebi (što ćeš, iz svoje se kože ne može) kako bi i Hajduku jedan pravi trofej napokon dobro sjeo. I, onako usput, napominje kako se bavi mišlju da već dogodine, kad se vinski biznis ovako lijepo uputio, ovdje u Bolu zasnuje glazbeni festival s pošipom i plavcem kao glavnim notama jer je, veli, vino odlična inspiracija i za stihove i za grlo.

U subotnjem svečarskom obilasku podruma “Jako vino” zatekao se – očigledno privučen blagoviješću o krštenju dobrog novog vina – i jedan gost s milošću Božjom iznimno dobro oboružan zanjem o vinskoj problematici: monsinjor Stjepan Karalić, koji u Osječko-đakovačkoj biskupiji već cijelih 40 godina brine o biskupijskim vinogradima i podrumima u kojima je vino pravio, čuvao i pio veliki Juraj Strossmayer, što je referencija kakvih u vinskom svijetu malo ima.

Monsinjor je samo tako kadio bolskom pošipu i plavcu, našao je u njima, vidjelo se, puno blagoslova i misne kvalitete, kao što se lijepo moglo vidjeti i to da mu je, osobno, vino neka vrsta svetog sakramenta, što, dakako, nije nikakav grijeh, nego naročit kompliment.

Kad su mu, naime, uljudni domaćini kazali kako veoma cijene Strossmayerovu ostavštinu – misleći prije svega na duhovnu – iz monsinjorova se odgovora odmah moglo vidjeti u kojem je filmu čim se nađe u podrumu: “Je, je... ostavio je pedeset vagona vina, i to kakvog vina.” Istinski, bilo je sjajno slušati iz usta svećenika Stjepana misu za vino rečenu s oltara bolske vinarije.

Tri asa u boci

I tako, punilica dopremljena specijalno za ovu priliku iz Italije, cijelu je noć i pola dana – pred publikom koja se tiskala pred “pozornicom“ na Rivi kao da se daje “Cinco i Marinko“ - natakala šest tisuća boca vrhunskog pošipa i nešto više od po sedam tisuća boca plavca i opola, s etiketom na kojoj se iz pirije čuvene plaže Zlatni rat u čašu toče zlatne kapi.

Pa je i Božo Sinčić, direktor Andabakova hotelskog poduzeća “Zlatni rat”, bio više nego zadovoljan što će od sada i njegove ugostiteljske vinske karte dobiti pobjedničku akužu – tri asa u boci. Boce su, dakle, napunjene. Sad slijedi veliko pražnjenje i treba samo paziti da se ne popije ona kap koja će preliti bačvu. Živili!

piše mladen krnić
snimio jadran babić/cropix